Crkva sv. Martina pripada provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša, koji su i u susjednoj crkvi sv. Jeronima, u Martinšćici nazočni od 15. stoljeća. Uz srdačnog župnika fra Tomislava Kere i potporu Turističke zajednice, umjetnička voditeljica ovoga festivala ugledna je hrvatska vokalna pedagoginja mr. art. Kristina Beck Kukavčić. S obzirom da prof. Kukavčić predaje i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kolegij Hrvatska vokalna baština; upoznata je sa studentima pjevanja, te ponajboljima od njih, još od studentskih dana omogućuje ostvariti prve samostalne recitale sakralne glazbe. Program se uvijek pomno bira, pazeći da sadrži skladbe različitih europskih i hrvatskih skladatelja, te turisti iz raznih država Europe koji ljetuju u Martinščici, imaju jedinstvenu priliku čuti ponajbolje hrvatske umjetnike i interprete u glazbenom i molitvenom izričaju. Na ovome koncertu nastupila je jedna od ponajboljih hrvatskih vokalnih umjetnica najmlađega naraštaja, mezzosopranistica Emilia Rukavina, solistica HNK u Zagrebu, koja je svojim raskošnim glasom, velikoga opsega i timbra, oduševila nazočnu publiku.

Glazbenice su izvele skladbe hrvatskih skladatelja, mahom svećenika i stradalnika komunističkoga režima (o. Kamilo Kolb, o. Anzelmo Canjuga, o. Bernardin Sokol), ali i suvremenoga skladatelja i pijanista Darka Domitrovića, svojevremeno i Emilijinog nastavnika tijekom studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Uz spomenute skladbe, glazbenice su izvele sakralni opus iz pera Ch. Gounoda (O, Divine Redeemer – Repentir), G. Puccinija (Salve Regina), F. Mendelssohna (arioso i arija iz oratorija Elias), A. Dvořaka (Biblijske pjesme), Bizeta (Agnus Dei), te poznatije skladbe G. Caccinija, W.A. Mozarta i W. Gomeza, uz prekrasnu Ave Marija Darka Domitrovića.

Posebnost ovoga koncerta bila su dva napjeva iz Božanske liturgije Armenske Apostolske Crkve ‘Surb, Surb’ (Svet, svet) i ‘Hayr mer’ (Oče naš). Moderirajući program, Eva Kirchmayer Bilić podsjetila je na činjenicu da je povijest čovječanstva započela na armenskoj planini Ararat, na kojoj se zaustavila Noina arka nakon potopa, da je armenski narod jedan od najstarijih naroda u povijesti čovječanstva, koji je do danas opstao te da je Armenija prva država na svijetu koja je prihvatila kršćanstvo (301. g.) kao službenu vjeru.
Oba su armenska liturgijska napjeva bila izvedena u svojstvu molitve za armenski narod u Arcahu, koji se nalazi u okviru Azerbajdžana, i koji je već osam mjeseci u potpunoj blokadi i izolaciji od ostatka svijeta, a već danima u Arcah ne uspijeva ući humanitarni konvoj s elementarnim životnim namirnicama.

U posebno dirljivom ozračju, publika je u dubokoj sabranosti netremice slušala armenske napjeve, koji su, upravo u Martinščici, prvi put bili izvedeni u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je pravilni križni tlocrt ranokršćanske crkve sv. Martina identičan tlocrtima armenskih crkava (koji u Hrvatskoj ima još), te je time i praizvedba armenske glazbe bila posebno dojmljiva. Armenska kultura i povijest još uvijek su nedovoljno poznate europskim, pa tako i hrvatskome narodu, te je ovo svakako i poticaj intenzivnijim istraživanjima između armenske i hrvatske kulture i povijesti, glazbe i arhitekture, koje povezuje čitav niz zajedničkih poveznica i osobitosti.

Župljani Martinščice i njezini gosti, usprkos velikoj vrućini i sparini, pozorno je slušala i pratila cijeli koncert, te je glazbenice nagradila dugim pljeskom i ispratila stajaćim ovacijama, tražeći dodatak. Molitvom Ave Maria (Intermezzo iz opere Cavaleria rusticana) P. Mascagnija, završen je glazbeni susret na otoku Cresu, kao zahvala Bogu za ostvarenu hrvatsku slobodu u operaciji Oluja, te vapaj za opstanak armenskoga naroda u Arcahu.