Konferencija za novinare u povodu Dana života 2020.

Na konferenciji su predstavljeni i glavni naglasci s tematskog Kolokvija vijeća HBK za život i obitelj o eutanaziji i palijativnoj skrbi uz Dan života 2020. koji je održan 24. siječnja. Svoja izlaganja na kolokviju na tiskovnoj konferenciji su predstavili doc. dr. sc. Mislav Kutleša s katedre moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zatim prof. dr. sc. Julijana Hranilović Marković, specijalist neurologije, klinički koordinator palijativne skrbi Istarske županije te doc. dr. sc. Morana Brkljačić, specijalist kliničke radiologije i predavač na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

Na početku konferencije za tisak Poruku za Dan života 2020. na temu „Usamljenost prevladati ljudskom blizinom, vjerom i ljubavlju“ predstavio je predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj dubrovački biskup Mate Uzinić. „Pozivajući se na znanstvene rezultate ustvrdili smo da se radi o bolesti koja je zarazna i ubojita. Bolna, jer se u istom području čovjekova mozga obrađuje tjelesna bol, kao i duševna bol zbog usamljenosti i izoliranosti. Zarazna, jer se poput epidemije širi ne samo među starijim osobama, već i među mladima. Ubojita, jer osobe pogođene usamljenošću češće od ostalih obolijevaju i imaju razne posljedice zbog tog svog stanja“, rekao je biskup.

U svome predstavljanju govorio je i o uzrocima među kojima se ističe egoizam i sebičnost praćeni padom suosjećanja i solidarnosti čemu na svoj način doprinose mediji i društvene mreže koje na neki način potiču odnosno ljude više odvode u usamljenost te je to jedan od uzroka usamljenosti. Jedan od uzroka usamljenosti je i kriza vjere koja također može odvesti u stanje usamljenosti, primijetio je biskup Uzinić.

U Poruci su ponuđena i moguća rješenja i načini za prevladavanje usamljenosti. Među ostalim u Vijeću smatraju da bi prosvjećivanje i govor o tome problemu mogao pomoći u smanjenju te pojave ali predlažu također, na temelju znanstvenih spoznaja, i neke druge aktivnosti poput velikodušnosti i pomaganja drugima te zajedničko sudjelovanje u glazbi, pjesmi i plesu, tim čovjeku svojstvenim aktivnostima koje pomažu prevladavanju te pojave. U prevladavanju osamljenosti od velike su pomoći također različite aktivnosti i hobiji. Osobito se preporučuje kao posebno blagotvoran redoviti boravak u prirodi u kojoj i samoća dobiva drugu dimenziju.

„Kao vjernici pozvani smo ne samo znati za ozbiljnost problematike usamljenosti naših bližnjih, nego i ući u njihovu usamljenost i širiti radost evanđelja. Polazeći od autentične kršćanske vjere i ljubavi, molimo za usamljene i pružimo im konkretnu ljudsku blizinu prožetu suosjećanjem i solidarnošću. Darujmo im vrijeme, osmijeh, toplu riječ i potrebnu pomoć, a kad ustreba i rame za plakanje. Tako ćemo i drugima postati poticaj da se, uvažavajući dostojanstvo svakoga čovjeka, zauzmu oko prevladavanja usamljenosti kako bismo zajedno činili ovaj svijet čovječnijim. U tome nam neće toliko pomoći znanje koliko prava ljubav, jer ‘ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena’“, rekao je biskup Uzinić citirajući ovogodišnju poruku za Dan života.

Tema usamljenosti, napomenuo je na kraju biskup Uzinić, proširena je s još dvije teme koje se na nju nadovezuju i produbljuju: prva je tema eutanazije kao jedan od negativnih načina kojim se može odgovoriti na tu pojavu, a druga, osobito kad se radi o umirućim bolesnicima, palijativna skrb koja je pravi način na koji se možemo suočavati sa samoćom ili usamljenošću jedne kategorije osoba a to su umirući bolesnici ali ne samo njih nego i njihovih bližnjih koji također prolaze određeno iskustvo koje je teško i kojima također želimo posvijestiti da im se može pružiti određena pomoć.

U nastavku konferencije za tisak doc. dr. sc. vlč. Mislav Kutleša govorio je o glavnim tezama svojega izlaganja na kolokviju o eutanaziji i palijativnoj skrbi. U svom je izlaganju obradio temu „Patnja – izazov ili poraz humanosti?“. Načela moralnog djelovanja prema čovjeku nadahnjuju se na temeljnoj istini o čovjeku: »čovjek je vrijednost u sebi i za sebe«. Ova odredba u mnogočemu regulira međuljudske odnose, tj. ne dopušta da se prema drugome odnosimo kao prema predmetu i po principu »iskoristi i odbaci«. Sukladno njoj svakom ljudskom biću može se služiti samo za njegovo osobno cjelovito dobro. S tim u vezi, to isto načelo ukazuje na osnovu svakog moralnog djelovanja među ljudima – darivati se, što je uostalom iskustvo koje nas prati od začeća do prirodne smrti. Štoviše, biti dar, jest čovjekova narav i identitet koji je temelj moralnog djelovanja, a posljedično i temelj civilizacije ljubavi.

Dr. sc. Julijana Franinović Marković, dr. med., spec. Neurologije govorila je o svojem izlaganju na temu »Pogled na eutanaziju iz perspektive palijativne skrbi«. U izlaganju navodi kako je palijativna skrb sveobuhvatna skrb usmjerena na poboljšanje kvalitete života bolesnika i njihovih obitelji, kada su suočeni sa smrtonosnim bolestima. Suočavanje sa smrtonosnom bolesti nosi u sebi patnju na svim razinama čovjekove osobnosti. Nedostupna i neorganizirana palijativna skrb otvara mogućnost promišljanjima o eutanaziji. Godišnje u Hrvatskoj umire oko 52.000 ljudi. U 2019. oko 32.000 bolesnih i njihovih obitelji trebali su palijativnu skrb. Valja ih prepoznati. Nadalje, 50% bolesnika umire u bolnici bez članova obitelji, 31% u svome domu i u skrbi su svojih obitelji. Bolesnik želi smanjiti opterećenje obitelji i prikriva svoje teškoće. Valja biti uz njih. Pri zahtjevima za eutanaziju kao jedan od najčešćih razloga navodi se bol, kako ona fizička (62%), koju je moguće adekvatno liječiti opijatima, tako i ona psihička/duhovna bol odnosno patnja (63%) obilježena ovisnošću i beznađem. Svi možemo doprinijeti olakšanju patnje palijativnih bolesnika, jer oni su blizu nas. Potrebno je pružiti im skrb, olakšati bolesniku i obitelji komunikaciju o stanju u kojem se nalaze, definirati prioritete i zajednički planirati skrb poboljšava kvalitetu života. Organizirana palijativna skrb je najsnažniji argument protiv eutanazije, dio je naglasaka iz izlaganja dr. sc. Julijane Franinović Marković.

»Palijativna skrb u kontekstu medicinske etike« tema je koju je na kolokviju Vijeća HBK za život i obitelj obrađivala doc. dr. sc. Morana Brkljačić. Ona je istaknula kako medicinska etika palijativne skrbi u žarište postavlja aspekte skrbi usmjerene na pacijenta i kritičko donošenje odluka. Vrsta odluka koje se donose u okruženju terminalno oboljelog razlikuju se po prirodi od odluka u akutnoj (kurativnoj) medicini. Neke odluke intrinzično zahtijevaju vrstu vrijednosne prosudbe, kada se klinički aspekti njege moraju pažljivo vagati u odnosu na pacijentove izražene ili doživljene želje ili uvjerenja. Postoji dinamika odnosa između liječnika palijativne skrbi i multidisciplinarnog tima; zatim dinamika odnosa s pacijentom i pacijentovom obitelji, a oba traže posebne vještine koje ne moraju biti strogo kliničke. Logička načela za kliničko donošenje odluka uključuju podjednako medicinske i etičke kriterije. Etika kritičke prosudbe u donošenju odluka često se ne može odvojiti od kliničkih okolnosti koje okružuju određeni slučaj kao što se i medicinsko donošenje odluka ne može sagledavati neovisno o svojim etičkim implikacijama, navela je u svome izlaganje dr. sc. Morana Brkljačić.