U propovijedi mons. Uzinić je vjernike podsjetio da svetost nije rezervirana za neke posebne ljude, vremena ili sredine, nego je poziv upućen svakome od njih. „Ona se ne ostvaruje negdje daleko, nego upravo ondje gdje živimo, u našim obiteljima, na radnim mjestima, u susjedstvu i svakodnevnim susretima s ljudima“, poručio je.

Govoreći o mnoštvu svetih, nadbiskup je istaknuo da svetkovina Svih svetih nije samo spomen na one koje je Crkva službeno proglasila svetima i blaženima. „To je i blagdan svih onih koji su, živeći jednostavnim i često neprimjetnim životima, ljubili Boga i bližnje, vjerno ispunjavali svoje svakodnevne obveze i nastojali živjeti prema Evanđelju. Među njima su i nama bliski ljudi, članovi naših obitelji i susjedi, osobe koje su nas svojim životom učile što znači biti dobar čovjek i kršćanin“, naglasio je.

Podsjetio je i na osobe koje su obilježile mjesnu Crkvu, među kojima je službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić, sluga Božji fra Ante Josip Tomičić te Riječki mučenici, za koje je pokrenut postupak za proglašenje blaženima i svetima. Njihovi životi svjedoče da je svetost moguća i u našem vremenu i našim okolnostima. Pritom je naglasio da sveci nisu savršeni ljudi. “I oni su bili slabi poput svih nas, ali su dopustili da Božja milost bude jača od njihovih slabosti”, rekao je.

„Što, znači biti svet?“, upitao je nadbiskup te ponudio odgovor koji je pronašao u Isusovu programu blaženstava, koji nije samo lijepo izrečena poruka, nego konkretan put kršćanskoga života. “Isus nije samo govorio o ljubavi, milosrđu, praštanju i pravednosti, nego je sve to sam živio. Zato je i nas pozvao da ne budemo zarobljeni vlastitim interesima i željom za posjedovanjem, da ne zatvaramo oči pred potrebama drugih te da ne uzvraćamo zlo za zlo”, istaknuo je.

Dodao je da biti svet „znači biti milosrdan, graditi mir ondje gdje postoje podjele, zauzimati se za one kojima je uskraćena pravednost, biti iskren i čista srca. Znači ne glumiti dobrotu, nego je svakodnevno živjeti. Jedna od najtežih karakteristika religioznoga čovjeka, osobito kršćanina, jest licemjerje – glumiti da smo ono što nismo“, upozorio je nadbiskup Uzinić.

Dio propovijedi bio je posvećen odnosu prema pokojnicima i onima koji su još uvijek s njima. „Dok uređujemo grobove, palimo svijeće i molimo za svoje pokojne, važno je ne zaboraviti da ljubav ne prestaje smrću“, napomenuo je. Nadbiskup je potaknuo vjernike da u molitvu uključe i oproštenje – da zatraže oprost ako su pokojne povrijedili, ali i da oproste onima koji su povrijedili njih. Iako se s pokojnicima više ne možemo pomiriti pružanjem ruke, to možemo učiniti na duhovan način.

„No, jednako je važno, možda i važnije, ne odgađati pomirenje s ljudima koji su još uvijek pokraj nas. Posjetiti starije i nemoćne, pronaći usamljene, nazvati osobu koju smo zaboravili, obnoviti prekinute odnose – sve su to konkretni koraci na putu svetosti“, ustvrdio je riječki nadbiskup, dodavši da je dobro pohoditi grobove, ali još je važnije pohoditi žive dok za to imaju priliku.

Propovjednik je naglasio da ljubav ne smije ostati zatvorena u krugu obitelji i najbližih. „Kršćanin ne može biti ravnodušan prema siromasima, beskućnicima, stranim radnicima, migrantima i svima koji su odbačeni ili isključeni iz društva“, zaključio je. Upozorio je na širenje mržnje, osuda i predrasuda, bilo na društvenim mrežama bilo kroz pripadnost različitim skupinama.

Govoreći o prosvjedima i društvenim podjelama, istaknuo je da pravo na prosvjed i protivljenje nepravdi nije upitno, ali da nasilje, divljaštvo i mržnja nikada ne mogu donijeti dobro. Kršćani su pozvani zauzimati se za pravednost, ali pritom ostati mirotvorci. „Ne smijemo dopustiti da nas se olako svrstava protiv drugih i iskorištava za obračune. Lako je proglasiti bilo što interesom naše strane, ali ako to nije u interesu svih i ako je usmjereno protiv nekoga, onda to ne može biti interes jednoga kršćanina.”, rekao je nadbiskup.

„Mir, kao uostalom i nemir, uvijek počinje u našem srcu“, poručio je podsjećajući da se svetost ostvaruje upravo u konkretnim okolnostima njihovih života i u odnosima s ljudima koje svakodnevno susreću.

Na kraju propovijedi nadbiskup Uzinić prisjetio se Mate Miše Kovača, koji je preminuo prethodnoga dana. Tijekom vožnje iz Dalmacije prema Rijeci slušao je njegove pjesme, a posebno ga je dotaknula pjesma „Budi čovjek dobre volje“, iz 1999., čiji su tekst napisali Željko Pavičić i Ivo Lesić. U njezinim je stihovima prepoznao sažetak poruke koju je želio ostaviti vjernicima: živjeti svetost danas, a ne sutra jer sutra može biti kasno.

„Nekako mi se čini da ta pjesma u sebi sažima put svetosti koji se živi danas, a ne sutra jer sutra može biti kasno, a sažima ga u jednoj riječi – dobrota”, rekao je nadbiskup i kao završnu poruku propovijedi pročitao pjesmu Mate Miše Kovača „Budi čovjek dobre volje“.

„Neka Gospodin pokojnom Mati Miši Kovaču podari ono najbolje – zajedništvo svetih, ali neka i nama podari život koji će nas voditi prema tom cilju. Jer taj je cilj i za sve nas ono najbolje“, zaključio je nadbiskup.

Nakon misnoga slavlja nadbiskup je kod središnjeg križa na groblju predvodio molitvu odrješenja za pokojne, izvijestila je Riječka nadbiskupija.