Koparski biskup Bizjak predvodio slavlje 270. obljetnice proširenja negdašnje pićanske katedrale

Koncelebriralo je sveukupno 16 svećenika: župnici okolnih župa iz Pićanskog i Pazinskog dekanata, gosti iz Koparske biskupije te svećenici rodom iz Pićna.

U Pićnu se o blagdanu sv. Roka ujedno slavi Dan općine jer u mjestu postoji zavjetna crkva sv. Roka prezbitera iz 17. stoljeća.

Uvodno obraćanje župnika Kurelovića

Nakon ulazne procesije okupljenima se prigodnim pozdravima obratio pićanski župnik preč. Antun Kurelović, kanonik Porečkog stolnog kaptola sv. Maura biskupa. Uputio je riječi dobrodošlice koparskom biskupu te je istaknuo brojne povijesne poveznice Koparske i Pićanske biskupije. Osim biskupa Cecottija, koji je prije preuzimanja službe pićanskog biskupa bio franjevac na Svetoj Gori u Koparskoj biskupiji, župnik je spomenuo i Cecottijevog prethodnika, biskupa Marottija, koji je okrunio lik Majke Božje na Svetoj Gori, bilo je to drugo krunjenje kipa Majke Božje, nakon Trsata, izvan Italije, napomenuo je preč. Kurelović te je spomenuo kako je delegacija iz Pićna bila pozvana nedavno na obilježavanje obljetnice krunjena kipa Majke Božje Svetogorske.

Župnik je nadalje spomenuo da je neposredno pred tu proslavu obljetnice proširenja župne crkve uređeno njezino pročelje, potrebni zahvati uređenja i održavanja provedeni su isključivo prilozima žitelja Pićna, kao i nekih koji su porijeklom iz toga kraja. Župnik je uputio pozdrav i o. Benediktu, franjevcu iz samostana na Svetoj Gori, zatim je posebno pozdravio i vlč. Jordana Rovisa, župnika Žminja, rodom iz Pićna, te je napomenuo da će on ove godine u listopadu proslaviti 50. obljetnicu svećeništva. Župnik je pozdravio i načelnika Općine Pićan Deana Močinića.
Na početku homilije, biskup Bizjak prenio je pozdrave Koparske biskupije te podsjetio na povijesnu povezanost koparske i istarske Crkve.

„Naša se biskupija iz Istarske biskupije stalno napajala i iz toga živjela. Nakon Drugog svjetskog rata u Pazinu su bili mnogi sjemeništarci i bogoslovi, a neke istarske župe prihvatile su župnike iz sadašnje Koparske biskupije“, podsjetio je.

Nadalje je naglasio kako se Koparska biskupija priprema za proslavu velikoga jubileja, 1500 godina od ustanovljenja. Naime, prema dostupnim dokumentima biskupija je ustanovljena 524. godine. Dodao je kako je pronašao podatke da iz tog vremena datira i Pićanska, kao i Porečka i Pulska biskupija.
Uputio je i na povezanost pićanskih biskupa sa Svetom Gorom. Naime, pićanski biskup mons. Cecotti koji je i zaslužan za dogradnju pićanske crkve, prije imenovanja biskupom bio je franjevac na Svetoj Gori. A nakon Italije, prva krunjenja Majke Božje bila su na Trsatu, potom Svetoj Gori i Čenstohovi.
Govoreći o sv. Roku, naglasio je kako je on jedan od 14 pomoćnika u nevolji. Rado su mu se tijekom povijesti utjecali naši stari za zagovor da ih očuva od zaraznih bolesti. Bog je po zagovoru Majke Marije i sv. Roka često uslišao iskrene molitve, te ih oslobodio strašne kuge, dodao je.

Iz homilije biskupa Bizjaka
U nastavku homilije, biskup Bizjak usredotočio se na važnost vjere koju smo primili od naših predaka. U tom kontekstu uputio je na riječi sv. Pavla iz poslanice Hebrejima „A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“ (usp. Heb 11,1).
Dakle, za vjeru je važno to da se prihvaća nešto što nije posve vidljivo. Tako je to i u našem svakidašnjem životu. Vjerovati je moguće u ono što ne vidimo. Zato apostol Pavao i nama upućuje riječi da smo ‘u nadi smo spašeni’ (usp. Rim 8,24). Vjera je temelj našeg nadanja, očekivanja, ali vjera je usko povezana i s pravednošću. To je posebno razvidno iz Kristova pitanja u prispodobi o nemilosrdnom sucu i udovici. Tu nalazimo Isusove riječi ‘Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?’” (Lk 18,8), rekao je biskup, te upozorio kako je to pitanje povezano s našom pravednošću. „I vjera mnogih ljudi oko nas je povezana s našom pravednošću. Ako smo pravedni, vjeru onda jačamo i širimo, ako nismo, onda vjera nestaje.“ To je potkrijepio i riječima proroka Izaije „Ako ne vjeruješ, nećeš opstati.“ (usp. Iz 7,9b), jer u tišini i pouzdanju je tvoja snaga, te Habakuka „Tebe podržavaju riječi, a pravednik živi od svoje vjere“ (usp. Hab 7,4)”, jer nastavio je „bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, tko hoće mora vjerovati u Boga da postoji i da je zaštitnik onima koji ga traže.“
Na kraju homilije vjernicima je poželio da ih trajno prati zaštita Majke Marije i sv. Roka. „Neka vas Gospodin uvijek blagoslovi i krijepi“, riječi su kojima je biskup Bizjak zaključio homiliju.

Nakon popričesne molitve, okupljenima se obratio načelnik općine Dean Močinić koji je čestitao župi naslovnika, sv. Roka, a ujedno je svima čestitao i Dan općine Pićan, koja ove godine slavi 30 godina postojanja. U ovoj prigodi uručio je prigodni dar biskupu Bizjaku, kao i franjevcima sa Svete Gore.

Povijesni osvrt dr. sc. Elvisa Orbanića: O važnosti uloge biskupa Cecottija

Prije kraja mise, povijesni osvrt na djelovanje biskupa Cecottija, njegovu vezu s Koparskom biskupijom i obljetnicama gradnje pićanske katedrale predstavio je povjesničar dr. sc. Elvis Orbanić, znanstveni suradnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci Područne jedinice u Puli.

Uvodno je spomenuo kako se, u nizu od pedesetak pićanskih biskupa, izdvajaju barem dvojica koja su vezana svaki na svoj način s franjevačkim samostanom i svetištem u današnjoj Koparskoj biskupiji, poznatim kao Sveta Gora pokraj Nove Gorice. To su Grgur Marotti i Bonifacije Cecotti koji su djelovali tijekom 18. stoljeća.

Naglasio je kako je važno napomenuti, radi predvoditelja toga misnoga slavlja, da je u Novoj Gorici, sastavnom dijelu Koparske biskupije, u tamošnjem franjevačkom samostanu i svetištu Majke Božje, krunjenje Gospine slike 1717. izvršio pićanski biskup Grgur Marotti. Njega je, na katedri sv. Nicefora, naslijedio gorički franjevac Cecotti. Iz dostupnih podataka moguće je naslutiti višestruke duhovno-povijesne veze između ova dva mjesta koje još treba istražiti.

Govoreći o Cecottiju, istaknuo je kako je bio član franjevačke provincije Svetoga Križa, a franjevački samostan u Pazinu je bio u sastavu te provincije, to je otvorilo put slovenskim franjevcima da dođu u Pazin. Središnja Istra, tada administrativno uređena kao Pazinska grofovija te uključivo i Pićanska biskupija, bila je u to vrijeme u državnoj vlasti Habsburgovaca, kao i Gorica. U crkvenom smislu, Pićanska biskupija bila je kao i sve istarske biskupije podređena akvilejskom patrijarhatu, pod kojim se nalazila i tadašnja Gorica. Prvom polovinom 18. st. Pazinskom grofovijom je gospodario markiz Turinetti, koji je uzeo fra Bonifacija za kućnoga kapelana. Kako su pazinski grofovi imali pravo predlaganja kandidata za biskupa, markiz Turinetti je iskoristio to pravo te je za tu službu predložio fra Bonifacija. Cecotti je tijekom 24 godine upravljanja biskupijom, podijelio 1337 svetih redova, neovisno što su tu uključeni svi viši i niži sveti redovi, bio je to najveći broj ređenika uopće zabilježen u povijesti ove male biskupije od strane jednog biskupa, rekao je dr. Orbanić. Podsjetio je i kako je Cecotti obnovio i dotrajali biskupski dvor i proširio katedralu u kojoj je izgradio i šest sporednih kapela.

Govoreći o pićanskoj katedrali, dr. Orbanić je ukazao na još jednu osobu. Naime, ove godine navršava se još jedna obljetnica proširenja pićanske katedrale. Antonio Zara, tadašnji prelat, 1613. doveo je katedralu do današnjih arhitektonskih granica u smislu njezine dužine. Cecotti je po smrti, 1. svibnja 1765. najprije bio pokopan u kripti, da bi početkom 19. st. njegovi nasljednici premjestili njegove zemne ostatke u posebno napravljenu grobnicu ispred oltara sv. Ivan Krstitelja. Dr. Orbanić je naglasio kako je premještanje njegovih posmrtnih ostataka rezultiralo važnim otkrićem. U  kripti svetišta pronađeno je neraspadnuto tijelo biskupa Petra Antuna Gausa, s početka 18. stoljeća.

Dakle povijest je to koja se trajno posvećuje i hrani, na povjesničarima je istraživati arhive i pronaći daljnje poveznice između ove dvije drevne biskupije, Pićanske i Koparske, a na svima je obnavljati veze bratstva, vjere i kulture, zaključio je dr. Orbanić.

Ukratko o Pićanskoj biskupiji

Pićanska biskupija osnovana je u 6. stoljeću, a ukinuo ju je papa Pio VI. 20. kolovoza 1788. bulom Super specula militantis Ecclesiae, kada ulazi u sastav Gradiške biskupije. Župa je osnovana ukinućem biskupije, a 1939. proglašena je nadžupom.

Prema predaji prvi pićanski biskup bio je sv. Nicefor koji je ujedno i zaštitnik biskupije.

Kao naslovna biskupija Pićanska biskupija ponovno je uspostavljena 1969., a naslovni biskup bio je zagrebački pomoćni biskup u miru mons. dr. Valentin Pozaić, do svoje smrti 2023. godine.