Budi dio naše mreže
Izbornik

KORIJENI VELIKOSRPSKE IDEOLOGIJE

U mnoštvu novih knjiga što se svednevice javljaju na hrvatskom književnom prostoru knjiga "Savle, Savle, zašto me progoniš? "zacijelo je posebna i posve osebujna.

KORIJENI VELIKOSRPSKE IDEOLOGIJE
Ivica Relković: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”, izd. HKZ MI, Zagreb 1994.
U mnoštvu novih knjiga što se svednevice javljaju na hrvatskom književnom prostoru knjiga “Savle, Savle, zašto me progoniš? “zacijelo je posebna i posve osebujna. Knjigu je izdala Biblioteka “Duhovna kuća” Hrvatskog katoličkog zbora “MI” iz Zagreba. Na prvi pogled, to je samo jedna u nizu raščlambi velikosrpske ideologije i njezina korijena. Promotrimo li međutim pozornije ikoji dio knjige, makar samo njezin uvod, ostat ćemo zatečeni mirnoćom i sigurnošću kojima ova knjiga pristupa raščlambi uzroka ovog dugo pripremanog rata i razoblici tempirane pasivnosti svijeta. Knjiga ponire ispod površine velikosrpstva, zahvaćajući i rasvijetljujući prije svega iskrivljene “religijske” i “moralne” korijene rata protiv republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Autor Ivica Relković, sam četiri mjeseca zatočenik u jednom od srpskih logora, uzeo je kao paradigmu šestoricu srpskih pisaca (ujedno) i ideologa i inspiratora velikosrpske agresije te nam u raščlambi njihovih literarnih djela zorno prikazao kako se, koliko dugo i koliko temeljito ( između ostaloga) i literaturom pripremao i opravdavao ovaj užasni rat. To nije književnokritički pogled u spomenutu literaturu, nego kršćanska razoblika mračne duhovnosti koja je planski trovala jedan u ponor vođeni narod, izazivajući gotovo epidemiju njegove duhovne smutnje. Razoblika je to duhovnosti što se upravo napadno pokušavala i pokušava predstaviti kao autentična obrana pravoslavlja, pa (prema njima) i kršćanstva. Zbog svojeg jasnoga katoličkog religioznog i moralnog polazišta, ova se knjiga nijednom rečenicom ne prepušta ikakvu zovu mržnje, osvete ili oholosti, već dapače, ostavlja dovoljno prostora potenciji pavlovske svetosti i svakom, pa i najvećem grešniku, dakako uz beskompromisni uvjet da napusti put zlosilja, što nam sugerira već i sam naslov knjige. Knjiga pak, unatoč znatnom opsegu, kao da je i pisana u jednom jedinom dahu, u jednom neprekidnom nadahnuću, pa se i čitanje otvara pred nama kao izazov koji je teško prekinuti. Autor, nadalje, ne zapada ni u kakav pesimizam (a tragovi zatočeništva samo još pojačavaju dojam žrtvenog optimizma), pa možemo primjetiti da se ova knjiga usuđuje proglasiti pobjedu žrtve! U tome je zacijelo najveća njezina jedinstvenost i posebnost. Sav čisti prihod knjige namijenjen je djeci u Domu za ratnu siročad “Kardinal Alojzije Stepinac” u Skradu. Stoga ova knjiga nije samo duhovni plod nego i poticaj za stvarnu pomoć najvećim žrtvama nametnuta nam rata. (AK)