Duhovna obnova započela je Zazivom Duhu Svetom. U prvom nagovoru duhovnik je govorio o važnosti istinskog kajanja i poniznosti te prihvaćanju poziva „da budemo pravi Kristovi poslanici“.

„Moći biti Kristov poslanik stavlja pred nas zahtjev da prvo preispitamo svoj odnos s Bogom, a zatim svoj odnos prema onima koji nas okružuju i naposljetku svoj odnos prema sebi samima“, poručio je.

U drugom nagovoru razmatrao je korizmenu pjesmu „Milosti je čas“ koja uvodi u bit korizme i daje, kako je vlč. Premelč naglasio, „konkretan recept što činiti kako bi moj korizmeni put uistinu unio trajnu promjenu u moj život, a onda posredno donio radosnu promjenu i u životima svih onih koji me susreću“.

Nagovor je završio ispitom savjesti nakon koje je, za sve koji su željeli, bila mogućnost pristupanju ispovijedi.

Duhovna obnova nastavljena je u školskoj kapeli pobožnošću križnoga puta i euharistijskim slavljem.