O temi „Osobno razlučivanje“ govorio je provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Sebastian Šujević. Na početku susreta, redovnice su molile molitvu za sedam darova Duha Svetoga koju je sastavio bl. Alojzije Stepinac, a uvodni pozdrav sestrama uputila je s. Rita Maržić iz samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima u Zadru.

Predvoditelj duhovne obnove razmatrao je smisao i temeljne aspekte duhovnog razlučivanja prema pravilima sv. Ignacija Loyolskog. Sveti Ignacije je svoje mistično iskustvo pretočio u „Duhovne vježbe“, koje su cjelovito vođene duhovnim razlučivanjem (br. 169-198). U njima su dvije serije pravila, „da se na neki način osjete i prepoznaju različiti pokreti koji se izazivaju u duši: dobri da ih prigrlimo, zli da ih odbacimo“ (DV, br. 313-336).

Originalnost Ignacijevog doprinosa kršćanskoj duhovnosti je u činjenici da je on ukazao na nutarnju vezu između razlikovanja duhova i izbora, odnosno duhovnog rasta. Ta nutarnja veza ovisi o načinu kako osoba moli, živi i djeluje.

„Razlučivanje duhova zapravo je način da se prepoznaju različiti pokreti koji se pojavljuju u duši kao i njihovi ‘izvori’, ako su dobri da ih prigrlimo ili ako su zli, da ih odbacimo. U sâmom središtu riječi razlučivanje je riječ ‘luč’, što znači svjetlo“, rekao je o. Sebastijan. U tom kontekstu, istaknuo je da se u razlučivanju traži Božje svjetlo, kako bi se jasnije vidjelo koji duh nadahnjuje određene pokrete u duši i oblikuje stanja u kojima se osobe mogu naći te da se prepozna ono što je bolje i to prigrli, kako bi se uredio život prema Božjoj volji.

Pritom, sv. Ignacije podsjeća na tri moguća stanja koja mogu biti obilježena tim prijelazima: prvo, iz zla u gore (vrtlog grijeha koji vodi uništenju); drugo, iz zla u dobro (proces obraćenja) i treće, iz dobra u bolje (nastojanje oko napredovanja u svetosti, sazrijevanje u stavu trajnog obraćenja).

Te procese prati dinamika duhovnog života obilježena utjehom ili suhoćom. Za jednu i drugu postoje jasni indikatori koje je sv. Ignacije izložio u knjizi duhovnih vježbi.

Postoje i tri koraka uočavanja poticaja koji vode u dublje razlučivanje, rekao je Šujević. Prvi korak zahtijeva svjesnost o pokretima srca. Drugi korak je dublja spoznaja poticaja u nama, a treći je preuzimanje odgovornosti, s obzirom na spoznato stanje.

U tu svrhu, o. Sebastijan je podsjetio na duhovnu vježbu dnevnog ispita savjesti koji se preporuča činiti o polovici dana i prije polaska na počinak. U procesu razlučivanja može pomoći nekoliko koraka: dobro postavljeno pitanje, osobna molitva, dijeljenje s drugima (duhovni razgovor), uvođenje više molitve, razmatranje o tome gdje Duh vodi neku osobu te traženje potvrde „odozgor“.

U jednoj od kateheza o razlučivanju, papa Franjo je istaknuo da je razlučivanje „umijeće koje se može usvojiti i koje ima svoja pravila. Ako se dobro usvoji, omogućuje da živite duhovno iskustvo na sve ljepši i uređeniji način. Prije svega, razlučivanje je Božji dar koji se uvijek mora tražiti, ne pretpostavljajući da smo stručnjaci i samodostatni“.

Duhovna obnova zaključena je molitvom Večernje. Uslijedila je prilika za ispovijed te druženje u samostanskom refektoriju, u zahvalnosti Bogu za mjesečni susret redovnica koji je u svrhu duhovne formacije i potiče njihovo zajedništvo.

s. Marijana Mohorić, SCJ