Iako svake godine korizmeni koncert nosi neku svoju specifičnost i posebnost, ove godine je učinjen najveći iskorak u koncepcijskom smislu. Naime, ovogodišnji koncert zamišljen je kao svojevrsni susret dviju velikih baština – vrhunci renesansne/barokne polifonije stajali su nasuprot neizmjernom blagu koje postoji u tradiciji našega naroda, udahnuvši u prostor varaždinske katedrale emocionalni naboj koji se uistinu rijetko ima priliku osjetiti. Tome je svakako pridonijela i tematika – istraživanje, promišljanje i suživljenje s Otajstvima Velikoga tjedna – Otajstvima Kristove muke i smrti. Taj patnički i pokornički element svakako je jedan od, u umjetnosti, najkorištenijih motiva, koji kroz glazbu na metafizičkoj razini dira u um i dušu na poseban i neobjašnjiv način.

Koncert je tradicionalno otvoren motetom Miserere mei, Deus Gregorija Allegrija, na što su Pučki pivači, kao „odgovor“ otpjevali napjev „Smiluj se meni, Bože“ iz Vodica, u obradi Joška Ćalete. Slijedilo je još nekoliko takvih izmjena, u kojima su se de facto (tekstom) iste kompozicije, muzički izrečene u drugačijim društveno-povijesnim kontekstima, smjenjivale, dajući tako izvrstan pregled povijesti štovanja Kristove muke, što kroz oči starih masjtora, što kroz oči našega naroda. Mogli bismo reći i da su ovo zapravo bila dva istovremena koncerta u kojemu je Nonet Donum uveo publiku u mirno promišljanje Otajstava Muke, za kojim je, u izvedbi Pučkih pivača, slijedio veličanstveni krik hrvatskog čovjeka – molitva izrasla na kamenu i otocima, u srcima mučeničke Domovine. Na kraju, kako bi isprepletanje dvaju muzičkih svjetova dostiglo svoj vrhunac, muški dio Noneta izveo je gregorijanski koral Caligaverunt oculi mei, dok su Pučki pivači istovremeno pjevali napjev Potamnjele oči moje, stopivši naizgled nespojive stvari u predivan kaleidoskop zvukovnih boja, interpretacije i tehnika pjevanja.

Isprepletena su bila dva glazbena jezika, dvije filozofije, dva glazbeno-duhovna svijeta, dva poimanja pobožnosti – dva „svemira“ ujedinjena u svoj svojoj različitosti, ali suštinskoj potpunoj jednakosti. Sva ova dramaturgija koja se odvila u nepunih sat vremena koncerta ostavila je mnogobrojnu publiku bez daha, pa ne čudi da su izvođače nagradili dugotrajnim pljeskom i stojećim ovacijama. Dinamici koncerta također je doprinijelo to što su ansambli bili fizički odvojeni – Nonet je pjevao s kora, dok su Pučki pivači bili smješteni u prezbiteriju, dajući tako dodatnu dimenziju i protočnost cijelome koncertu. Kao dodatak, Pučki su pivači izveli napjev Svetoj Žrtvi uskrsnici, zaključivši time emocijama i novim iskustvima bogatu glazbenu večer.

Koncertu je prisustvovao i varaždinski biskup Josip Mrzljak koji nije krio oduševljenje koncertom i izvedbom obaju ansambala izrazivši čestitike i zahvalnost što se ovakav koncept uspio realizirati na radost i duhovni rast svih prisutnih i uključenih. Uz biskupa, koncertu su prisustvovali i generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić te gvardijan franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu fra Ivan Miklenić OFM.

To je inače bio drugi koncert u cjelogodišnjem ciklusu koncerata „Glazba u varaždinskoj katedrali“ te prvi koncert na kojem je Nonet Donum nastupio otkako je došao „pod krilo“ Biskupije.