Na početku susreta ravnateljica Caritasa Požeške biskupije Katarina Paulić istaknula je važnost razumijevanja i blizine prema osobama koje se svakodnevno suočavaju s različitim životnim ograničenjima. Rekla je kako se mnoge životne situacije često čine neshvatljivima, ali da upravo takvi susreti mogu biti poticaj za dublje razumijevanje bližnjih, osobito onih koji tiho i ustrajno nose svoje životne križeve.

Predstavila je i program susreta, koji je počeo razmatranjem, a nastavljen pokorničkim bogoslužjem, mogućnošću za sakrament pomirenja i pričest te pobožnošću križnog puta. Zahvalila je svima uključenima u organizaciju istaknuvši da su svojim angažmanom pridonijeli da susret „uistinu bude uključiv“. Na kraju je posebno pozdravila požeškog biskupa Ivu Martinovića te zahvalila za njegovu nazočnost i podršku.

Biskup Martinović protumačio je značenje korizmenog vremena, istaknuvši kako je riječ o razdoblju duhovne obnove potrebne svim vjernicima. „Korizmena duhovna obnova potrebna je svakome od nas, i onome tko trpi i pati, i onome tko možda nema ili to ne osjeća“, rekao je, uputivši na univerzalnost potrebe za duhovnim rastom. U središte je stavio Krista i njegov križ, koji, kako je istaknuo, sve obnavlja, otkriva snagu Božje ljubavi i daje smisao ljudskoj patnji.

Pozvao je sudionike da susret dožive kao milosni dar te da aktivno sudjeluju u sakramentalnom i molitvenom programu. Govoreći o međusobnoj podršci, istaknuo je važnost zajedništva: „da znamo jedni drugima nositi križ, pomoći u trpljenju, u tuzi i boli, učeći se od Isusa“. Biskup je posebno istaknuo značenje Uskrsa, rekavši kako je Kristovo uskrsnuće pobjeda križa, patnje i svakom našem trpljenju i svemu daje smisao.

Uslijedilo je razmatranje koje je održao upravitelj Župe sv. Ane u Skenderovcima Antun Stipić, koji je govorio o prispodobi o talentima, ističući kako je njezina poruka posebno primjenjiva na osobe s invaliditetom i njihove obitelji. „Ne daje svima isto, ali svakome daje nešto“, rekao je, pojasnivši da se vrijednost pojedinca ne mjeri usporedbom s drugima, nego osobnim mogućnostima i životnim okolnostima.

Istaknuo je kako talenti nisu samo vidljive sposobnosti, nego i unutarnje kvalitete poput ljubavi, strpljenja i vjere. Upozorio je na opasnost gubitka svijesti o vlastitoj vrijednosti, istaknuvši kako „najveća opasnost nije slabost, nego povjerovati da nemaš vrijednost“.

Govoreći o svakodnevnom životu osoba s invaliditetom, njihovih obitelji i onih koji s njima rade, istaknuo je važnost malih, često nevidljivih djela rekavši da „nijedna riječ nije izgubljena, nijedan dodir nije uzaludan“. Zaključio je kako umnažanje talenata ne znači nužno velike uspjehe, nego spremnost da se drugima daje ono što pojedinac ima: osmijeh, riječ, prisutnost, molitvu.

Sudionici su potom u katedrali molili križni put, nakon čega je susret zaključen domjenkom i druženjem u Sportskoj dvorani Katoličke osnovne škole u Požegi.