Propovjednik je na početku podsjetio na životni put tog svećenika koji je mučen i ubijen in odium fidei 11. rujnu 1946. i ne zna se gdje mu je posljednje počivalište. „Ne znamo gdje mu se nalazi grob, gdje je pokopano njegovo svetačko tijelo i je li uopće pokopano. Ono što znamo sigurno je to da njegovo ime stoji na popisu dušobrižnika ovoga kraja. Ovdje je  djelovao u vrijeme teških i nezaboravnih ratnih „pijavica“ od 1939. do 1946. godine te osjetio svu kompliciranost međuljudskih i međunarodnih odnosa, kao i razne druge poteškoće kao što siromaštvo i neimaština.“

„To stanje najbolje oslikavaju riječi njegove majke koja je dopratila svoga sina na novu službu (U Krasicu) i vidjevši gdje dolazi uzdahnula: Ma dove ti hanno mandato?(Kamo su te poslali?) Francesco je mirno i ponizno odgovorio svojoj majci: „L’obbedienza verso il vescovo e il primo atto di fede verso Dio“(Poslušnost biskupu je prvi izraz vjere u Boga.) Ove riječi su najbolji opis blaženikova kršćanskog opredjeljenja i slika njegova evanđeljem oplemenjena srca i duše, slika ljubavi prema Crkvi od koje je dobio mandat“, naglasio je biskup Ivan.

Propovjednik je nadalje citirao umirovljenog tršćanskog biskupa Giampaola Crepaldija, „Svojim životom i mučeništvom bl. Francesco nastavlja biti za sve nas kršćane zahtjevni poziv da budemo hrabri svjedoci nužnosti davanja Bogu prvoga mjesta u svom osobnom životu i u društvu.“

„Unatoč svim kušnjama i izazovima toga vremena, Francesco je svoje stavove gradio na temelju Evanđelja“, rekao je biskup te se osvrnuo na teške povijesne okolnosti, „Bilo je opasno u to vrijeme biti kršćanin, katolik, a pogotovu Kristov svećenik, otvoren za potrebe sviju. Unatoč svim opasnostima, on je to bio. Nije bio rođeni svetac nego se hodeći ovim svijetom, uz Božju pomoć, uz molitvu i poniranje u Božju riječ, svakodnevno opredjeljivao za svetost. Samo tako je mogao izrasti u istinskog svjedoka kršćanske vjere.“

„Francescov život mogli bismo sažeti u riječi kojima nam se Isus predstavio: „Ja sam Put, Istina i Život“ (Iv 14,6)“, naglasio je biskup. „Bl. Francesco je vjerno nasljedovao Isusa. Isus mu je bio put kojim je koračao, istina koju je naviještao, s Isusom se srcem i dušom sjedinio i za Isusa na kraju život mučenički darovao. Čvrsto je vjerovao u Božju providnost, vjera mu je bila čvrsto tlo kojim je hodio, nada hrana kojom se hranio, a ljubav oruđe koje je u svakom trenutku koristio.“

„Zato nam može biti istinski primjer i uzor koji nam valja nasljedovati te zagovornik koji za nas moli na Gozbi Jaganjčevoj gdje ćemo se jednoga dana svi zajedno naći i u zajedništvu vjere vječno slaviti Gozbu Jaganjčevu“, podsjetio je biskup Štironja te je nastavio „To je razlog što smo se danas okupili da slaveći Gozbu Jaganjčevu ovdje na zemlji, u ovoj suznoj dolini, ponajprije zahvalimo Bogu te ga ujedno molimo kako bismo i mi vjerni Kristu, vođeni Duhom Svetim, nadvladali sve kušnje i izazove svoga vremena kojemu nije strana mržnja prema Katoličkoj Crkvi i katoličkoj vjeri“.

„Bl. Francesco nije mogao ni zamisliti da tako neprijateljski i s toliko mržnje prema bilo komu mogu biti oni koji se predstavljaju osloboditeljima. Kao čovjek čista uma i srca, kao istinski vjernik i svećenik, vjerovao je da dobro i istina moraju pobijediti. Ipak, postao je žrtva ideoloških i političkih previranja, ubijen in odium fidei – iz mržnje prema vjeri.“

Biskup se nadalje podsjetio prvog posjeta spomeniku koji se nalazi na mjestu gdje je uhićen bl. Francesco, pogled prema putu kojim je blaženik odveden podsjetio ga je na Krista, koji se predstavio kao Put.

„Bl. Francesco je u svom srcu zasigurno osjećao da će se nešto strašno dogoditi u njegovu životu. I dogodilo se. No, on je prihvatio križ poput Isusa svoga Učitelja koji je pozvao sve svoje učenike: Uzmite svoj križ i pođite za mnom“, naglasio je propovjednik te je istaknuo: „Ovo je posebna poruka nama svećenicima. Ne bojmo se uzeti svoj križ i poći za Isusom. Ovo je poziv i vama, dragi očevi i majke, vama draga mladeži ‘Uzmimo svoj križ i pođimo za Isusom!’ Bježati od križa znači bježati od Isusa. S Isusovim križem i mi pobjeđujemo. I ovo vrijeme ima svoj križ. Ne bojmo se uzeti križeve i izazove svoga vremena i potvrdimo da vjerujemo u Krista koji je pobijedio križ, da vjerujemo u Duha Svetoga koji nas vodi kroz razne krivudave putove. Na takve Isus računa, takve Isus želi približiti sebi.“

Biskup se u nastavku osvrnuo na Isusov govor na Gori za koji je rekao da je to „čudesna Božja mudrost i milosni zahvat u čovjekovo srce i u društvo kojemu pripada. Slobodno možemo reći da su blaženstva najveće Isusovo čudo kojim donosi potpuno novi pogled na svijet.“ „Blaženstva su obećanje spasenja koje Bog u Kristu daruje onima koji slušaju njegovu Riječ i prihvaćaju je svojim životom.“

U kontekstu govora o blaženstvima propovjednik je citirao papu Franju koji je u Apostolskoj pobudnici Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite, iz 2018. godine, na pitanje: „Kako se postaje dobar kršćanin?, rekao: „odgovor je jasan: moramo činiti, svaki na svoj način, ono što nam je Isus rekao u govoru o blaženstvima. U njima nalazimo lice Učitelja, čiji smo odraz pozvani biti u svakodnevnom životu“ (br. 63).

Pri kraju homilije biskup je podsjetio da Isus u blaženstvima, uz ostalo, izriče radosnu vječnost onima koji su uplakani. „Možemo zamisliti kako se osjećala Francescova mama kada je čula što joj se dogodilo sa sinom. Zasigurno je bila neutješna kao što bi bila i svaka druga majka. Nije ni slutila da će se cijela Crkva Radovati zbog primjera njezina sina koji je darovao život za Isusa.“

„Bl. Francesco Bonifacio pomno je slušao Božju riječ, svim srcem i dušom prihvatio je Isusov proglas na Gori i s vjerom i ljubavlju živio Evanđelje. Svojim primjerom poziva nas da to isto učinimo. Na putu prihvaćanja Riječi Božje kao programa svoga života neka nas prati zagovor bl. Francesca Bonifacia,“ zaključio je mons. Štironja. Na kraju misnoga slavlja svi su okupljeni zajedno molili molitvu po zagovoru bl. Bonifacia.

Hodočasnici pješaci i njihove nakane

Nenad Sabadi iz Valbandona, nedaleko Pule, je i ove je godine, po peti put, pješice hodočastio od Poreča do Krasice, u čast bl. Francescu Bonifaciu. Ove su godine uz Sabadija hodočastile i Eboni Mijatović Pecirep, Keti Radešić Milović i Ana Čondra Grgurević. Skupina je hodočašće započela jutarnjom misom u porečkoj katedrali te hodočasničkim blagoslovom. Nakon što su propješačili tridesetak kilometara sudjelovali su s ostalim hodočasnicima na svečanom misnom slavlju. Nakana hodočasnika ove godine bila je za svećenike i biskupe, a posebno za mlade i duhovna zvanja.