Križ je znak Božje ljubavi

U propovijedi nadahnutoj svetkovinom Uzvišenja sv. Križa, mons.Tomljanović je pred vjernike postavio pitanje zbog čega se križu daje tako posebno mjesto. Što predstavlja križ Gospodnji u našim domovima, na našim lančićima? Taj znak nije ništa drugo nego ona oznaka kršćanina koji ljubi i prihvaća, rekao je propovjednik. Upozorio je da tu tezu često zaboravljamo te da ne bismo smjeli ljubiti samo iz sociološkog razloga ili jer želimo biti etični. Pravi razlog trebala bi biti vjera koja nam pomaže shvatiti nejasnoće, a među njima najveća za nas ljude jest: Želimo li zaista biti bolji? Grijeh nas gura u tu nejasnoću u kojoj stavljamo sebe u centar, a Boga izbacujemo. To je ono što si moramo posvijestiti kada u našim domovima stavimo križ. Taj kutak ne postaje nam svet zbog znaka, nego kada ga pogledamo da znamo koliko nas je Bog ljubio.

Govoreći o katedrali kao mjestu na kojemu odjekuje molitva pred Čudotvornim raspelom, potaknuo je vjernike da to čašćenje bude s ciljem da postanemo oni koji će dati život za drugoga. To znači – odluke se donose pred oltarom, u mirnoći. Nema li ljepšega mjesta u našemu gradu odlučiti se pred raspelom, pred znakom ljubavi, da želimo drugome dati ljubavi i za drugoga biti ljubav. To je kršćanin. To je onaj koji nosi Krista u sebi i u sebi ima upisan znak križa, poručio je rektor riječke prvostolnice.

Podsjetivši na tekst iz pročitanog evanđeoskog ulomka (Iv 3, 13-17): „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“, potaknuo je okupljene da nikada s križem oko vrata, u ruci i na zidovima, ne osuđuju drugoga. Tada nećemo biti uvjerljivi da vjerujemo u Ljubav. Gospodin je pobijedio smrt i grijeh onda kada je pokazao znak ljubavi. Potrebno nam je spustiti se na zemlju, pogledati u križ i istinski zahvaliti onome koji je vječna Ljubav. Gospodin nas je toliko ljubio da nam je ostavio nešto. Što mi ostavljamo? Što u dnevnim trenucima činimo? To je pitanje dana: Želimo li biti pozitiva ovome svijetu. Ako se tu izgubimo, izgubili smo sve. Ako doista u našem životu postoji čvrsta vjera i vjera koja želi rasti, tada možemo mijenjati sebe i svoje okruženje. Neka nam pomogne Gospodin da ljubimo više, zaključio je mons. Tomljanović.

Suslavili su mons. Sanjin Francetić, vlč. Mario Gerić, vlč. Ivan Devčić, vlč. Tomislav Ćurić i fra Eugen Pavlek. Toga dana na čašćenje su bile izložene dvije relikvije koje se čuvaju u katedrali Sv. Vida, relikvija Križa Kristova (1.st.) iz Jeruzalema i relikvija krvi Kristove iz Čudotvornog raspela (13.st.). Na misi su sudjelovali i članovi Bratovštine Čudotvornog raspela.

Nakon mise uslijedio je ophod oko oltara na kojemu se nalazi Čudotvorno raspelo i relikvije Križa Kristova iz Jeruzalema i  krvi Kristove iz Čudotvornog raspela.