Pobožnost je započela u crkvi Sv. Frane na Obali, a don Tomislav Ćubelić prvi je ponio križ na svojim ramenima do Šperuna – staroga nekada ribarskoga predjela Splita, gdje ga je predao puku na put dugačak više kilometara. Prolazeći preko marjanskih crkvica Velim Varošom, do prve Vidilice, pa južnim padinama Marjana do Kašjuna, vjernici su se izmjenjivali predmoleći postaje i noseći križ. Nakon gotovo trosatnog hoda ispunjenog molitvom Gospine krunice i korizmenim pjesmama, vjernici su stigli do crkvice Gospe od Sedam žalosti na Kašjunima, gdje je don Tomislav Ćubelić predvodio euharistijsko slavlje u koncelebraciji sa župnikom župe sv. Stjepana pod Borovima fra Martinom Jakovićem, župnim vikarom fra Josipom Ivanovićem i don Vedranom Torićem.

Don Tomislav Ćubelić je u homiliji pozdravio sve okupljene vjernike, izražavajući zadovoljstvo što su svi zajedno prošli Kristov i naš križni put. Naglasio je kako smo mi ljudi neobična bića, jer s jedne strane ne postoji pobožnost koju častimo kao pobožnost križnog puta, a s druge strane u patnji i muci smo sposobni krivca pronaći u Bogu. U nastavku je istaknuo kako Krist u Matejevu evanđelju sebi poziva bolesne i nemoćne, a ne one koji su bogati i dobrostojeći i koji imaju dobar društveni ugled.

Pojasnio je kako puno puta u životu odbacujemo bolesne, stare i nemoćne, jer nas je strah da ćemo trebati nositi i njihov križ, a istodobno nam je drago kada nam netko drugi pomaže nositi naš teret i naš križ. „Ono od čega mi bježimo, Krist preuzima na sebe. Kristovo poslanje nije u davanju križa, nego u oslobađanju od njega“.

Na završetku homilije je poželio svima da dopustimo Kristu ulazak u naše živote, kroz naše patnje, muke, bolesti i slabosti jer jedino na taj način će križ našega života, postati križ našega Uskrsa.

Križni put grada Splita tradicionalno se naziva “Od Gospe do Gospe” jer je prije polazio od velovaroške Gospine crkve do Gospe od Sedam žalosti. Marjan je nekada bio hodočasničko mjesto Splićana pun crkvica i kapela. Brojne crkvice razrušene su tijekom stoljeća, najviše u II. svjetskom ratu, pa je od ukupno 29 danas na Marjanu ostalo deset crkvica. To su: Sv. Križ u Velom Varošu, Gospa od Soca u Varošu, Sv. Nikola na Gori, Gospa od Dobrog Svita (Savjeta), Gospe od Betlema, Sv. Jere, Sv. Jure na rtu Marjana, Sv. Benedikt, Gospa od Špinuta, Sv. Mande, Sv. Mikula na Stagnji i Gospa od sedam žalosti.