Autor Stjepan Lice prepoznatljiv je po odmjerenu i jednostavnu izričaju, snažna kršćanskoga nadahnuća u kojemu najprije progovara jednostavan, reklo bi se, svakodnevan i običan čovjek. Ulomak svetopisamskoga teksta koji, iako poznat, snažno odjekuje uza svaku postaju majstora sakralnoga slikarstva Ive Dulčića. Taj križni put nalazi se u crkvi Navještenja Marijina, u sklopu franjevačkoga samostana na otočiću Košljunu, od 1961. godine.

U knjižici se mogu vidjeti i fotografije svakodnevice zrcaljene na licima baka, djedova i unučadi, koje tom križnomu putu daju dodatnu osobnu notu. Treba istaknuti da nakon svake postaje, umjesto uobičajene molbe ili prošnje, Lice ističe zahvalnost što je Krist s čovjekom u svakoj životnoj postaji. Znamo da nakon mukotrpna Isusova križnoga puta slijedi njegovo slavno uskrsnuće, što je i prikazano na zadnjoj stranici na kojoj se nalazi Dulčićev Krist Kralj iz splitske crkve Gospe od Zdravlja.

Naslovnicu Jeke ljubavi na vrlo je zanimljiv način oblikovao mladi Hrvoje Orlović. Rimskim brojkama grafički je prikazao četrnaest postaja, a sa šestom se zgodno poigrao, spojivši zadnji slog riječi „ljubavi“ s rimskim brojem šest (VI). Ta je poveznica posebno znakovita jer je križni put savršen prikaz Isusove ljubavi prema čovjeku. Isto tako, naslov križnoga puta Jeka ljubavi nedvosmisleno govori o ljubavi koja nigda ne prestaje: rečena riječ odjekuje naraštajima, teče poput rijeke – vazda ista i vazda drukčija, kao potomstvo pravednika.

Zanimljiva je podudarnost da Jeka ljubavi izlazi uoči druge korizmene nedjelje, kada je Ivo Dulčić preselio k Ljubavi samoj (1975. godine), što simbolično povezuje izlazak ovoga križnoga puta i 45. obljetnicu njegove smrti.