Križni put pape Ivana Pavla II.

UVOD

Uime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Križni put crkvene zajednice Grada sazvan u Koloseumu, tragičnom i slavnom spomeniku carskoga Rima, nijemom svjedoku moći i vlasti, spomeniku događaja života i smrti gdje kao da odjekuje gotovo beskrajna jeka, krici krvi (usp Iv 4,10) i riječi koje zazivlju slogu i oprost.
Križni put dvadeset pete obljetnice mojega pontifikata kao Rimskog biskupa i Pastira sveopće Crkve.
Milošću Božjom, tijekom dvadeset pet godina moje službe, nikad nisam propustio taj sastanak, pravu postaju Urbis et Orbis, susret Rimske crkve s hodočasnicima pristiglima iz cijeloga svijeta i milijunima vjernika koji Križni put prate preko radija i televizije.

I ove godine, obnovljenom milošću Gospodina, s vama sam da bih u vjeri prošao put kojim je Isus hodio od sudnice Poncija Pilata do vrha Kalvarije.
Križni put, idealan je zagrljaj između Jeruzalema i Rima, između grada koji je Isus ljubio i u kojemu je dao život za spasenje svijeta, i grada koji je sjedište Petrova nasljednika koji predsjedava crkvenom ljubavi.
Križni put, put vjere: u Isusu osuđenom na smrt prepoznat ćemo Suca svega svijeta, u njemu koji nosi Križ, Spasitelja svijeta;
u njemu raspetom gospodara povijesti, Sina samoga Boga.
Noć Velikog Petka, blaga i drhtava noć prvoga proljetnog punog mjeseca.
Okupili smo se u ime Gospodnje.

On je s nama kako je obećao (usp. Mt 18,20: Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.).
S nama je i sveta Marija. Ona je bila na Golgoti kao Majka umirućega Sina, Učenica Učitelja istine, nova Eva pokraj drva života, Žena boli povezana s «Čovjekom boli koji dobro poznaje patnju» (Iz 53,3: Prezren biješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama.)
Kći Adamova, Sestra naša, Kraljica mira, Majka milosrđa, ona se naginje nad djecom svojom još izloženom opasnostima i mukama, da bi im vidjela patnje i čula jauk koji se diže iz njihove bijede, da bi donijela utjehu i oživjela nadu za mir.

Pomolimo se.

Pogledaj, sveti Oče, krv koja teče iz probodena boka Spasiteljeva; pogledaj krv koju su prolile tolike žrtve mržnje, rata, terorizma i dobrostivo dopusti da se događaji u svijetu zbivaju po tvojoj volji u pravdi i miru, i da se tvoja Crkva s povjerenjem posveti tvojoj službi i oslobođenju čovjeka.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

PRVA POSTAJA

Isus je osuđen na smrt

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Iz evanđelja po Marku 15, 14-15:
Povikaše još jače: «Raspni ga!» Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

Meditacija

Pilat je osudu donio pod pritiskom svećenika i svjetine. Osuda na smrt razapinjanjem na križ trebala je smiriti duhove i biti odgovor na uzvik: «Razapni ga! Razapni ga!» (Mk 15,13-14). Rimski je namjesnik pranjem ruku želio izbjeći osudu, kao što i prije nije prihvatio Kristove riječi koji je svoje kraljevstvo poistovjetio s istinom, sa svjedočenjem za istinu (Iv 18,38: Što je istina?). U jednom i drugom slučaju Pilat je pokušao sačuvati neovisnost, na neki način ostati postrani. Ali to se samo tako činilo. Križ na koji je osuđen Isus iz Nazareta (Iv 19,16: Zar kralja vašega da razapnem?) kao i njegova istina o kraljevstvu (Iv 18,36-37: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima.) duboko su dirnuli dušu rimskoga namjesnika. To je bila i jest stvarnost pred kojom se ne može ostati po strani. Činjenica da je Isusa, Sina Božjega, o njegovom kraljevstvu ispitivao i zbog njega osudio na smrt čovjek, početak je toga konačnog svjedočanstva o Bogu koji je tako volio svijet (usp. Iv 3,16). Mi se nalazimo pred tim svjedočanstvom i znamo da nam nije dopušteno oprati ruke.

Molitva

Isus iz Nazareta, osuđen na smrt na križu, vjerni svjedok Očeve ljubavi.
Kyrie, eleison!

Isus, Sin Božji, sluša volju Oca sve do smrti na križu.
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi na nebesima…..

Stala plačuć tužna Mati
Gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

DRUGA POSTAJA

Isus nosi križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evanđelje po Marku, 15,20:
A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu.

Meditacija

Počinje pogubljenje, to jest, izvršenje kazne. Krist, osuđen na smrt, kao i drugi koji su osuđeni na istu kaznu, mora nositi križ: «i među zlikovce je bio ubrojen» (Iz 53,12). Krist se približava križu bolna tijela od mučenja, a krv mu se slijeva niz lice s glave okrunjene trnovom krunom. Evo čovjeka! (Iv 19,5). U njemu je sva istina Sina Čovječjeg kako su prorekli proroci, istina sluge Jahvina koju je najavio Izaija: «Za opačine naše njega satriješe… njegove nas rane iscijeliše.» (Iz 53,5)
U Njemu je prisutan i određen čin koji izaziva čuđenje, ono što je čovjek učinio sa svojim Bogom. Pilat kaže: «Evo čovjeka! (Iv 19,5) Evo što ste učinili ovom čovjeku!» Tu rečenicu kao da izgovara jedan drugi glas koji kao da želi reći: « Pogledajte što ste učinili od ovoga čovjeka, vašega Boga!»
Potresno je približavanje, miješanje toga glasa koji do nas stiže preko povijesti, s onim što čujemo posredstvom svjesti vjere. Evo čovjeka! Isus «zvan Mesija» (Mt 27,17) uzima križ na leđa (Iv 19,17). Pogubljenje je počelo.

Molitva
Neka Krist, Sin Božji, otkrije čovjeku tajnu čovjeka.
Christe, eleison!

Isuse, slugo Gospodnji,
Tvoje su nas rane izliječile.
Christe, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi…..

Dušom njenom razboljenom
Rastuženom, ražaljenom,
Prolazio mač je ljut

TREĆA POSTAJA

Isus pada prvi put

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Iz knjige proroka Izaije 53,4-6

On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Poput ovaca svi smo lutali i svaki je svojim putem hodio, a Jahve je svalio na njega bezakonje nas sviju.

Meditacija

Isus pada pod križem. Pada na zemlju. Ne utječe se svojoj nadljudskoj snazi niti snazi anđela. «Zar misliš da ja ne mogu zamoliti oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?» (Mt 26,53) Ne traži to. Prihvativši kalež od Oca (Mk 14,36 itd.), želi ga ispiti do kraja. Želi upravo to. I zato ne misli ni na koju snagu jaču od ljudske, iako je može pozvati. Oni koji su ga vidjeli kako zapovijeda zlim duhovima, ozdravlja nemoćne, bolesne i pobjeđuje samu smrt, zacijelo su morali iskusiti bolno čuđenje. A sada? Zar on sve to niječe? Ipak, «mi smo se nadali», reći će nekoliko dana poslije učenici iz Emausa (usp. Lk 24,21). «Ako si ti Sin Božji…» (Mt 27,40), izazivat će ga članovi sinedrija. «Druge je spasio, a sebe ne može spasiti!» (Mk 15,31; Mt 27,42), urlala je svjetina.
I on prima te riječi koje kao da poništavaju smisao njegove zadaće, izgovorenih riječi, čudesa koja je učinio. Prima te riječi jer je odlučio da se neće protiviti. Želi da ga vrijeđaju. Želi teturati. Želi pasti pod križem. Želi. Do u najsitnije pojedinosti, do kraja ostaje vjeran svojim riječima: «Ali ne što ja hoću, nego što ti hoćeš.» (Mk 14,36)
Iz Kristovih će padova doći Božje spasenje čovječanstva.

Molitva

Isuse, blagi Jaganjče otkupiteljski,
Preuzmi na se grijehe svijeta.
Kyrie, eleison!

Isuse, ti koji nas pratiš u našim tjekobama,
Koji si solidaran s ljudskom slabošću.
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi….

O koliko ucviljena
Biješe ona uzvišena
Majka Sina jedinog.

ČETVRTA POSTAJA

Isus sreće svoju Majku

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evanđelje prema Luki, 2,34-35.51

Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: «Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan, a i tebi će samoj mač probosti dušu.
A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

Meditacija

Mati.
Marija susreće Sina na putu križa. Njegov križ postaje njezin, njegovo poniženje postaje njezino, javna sramota postaje njezina. To je ljudski red stvari. Tako to moraju osjetiti oni koji je okružuju i tako to prima njezino srce: «I tebi će mač probosti dušu.» (Lk 2,35) U tom se trenutku ispunjavaju riječi izgovorene kad je Isus imao četrdeset dana. One sada dostižu svoju puninu. I Marija ide, srca probodena tim nevidljivim mačem, prema Kalvariji svoga Sina, prema vlastitoj kalvariji. Kršćanska pobožnost je vidi s tim mačem u srcu, tako je slika i kleše.
Bolna Majka!
«Ti koja si patila s njim!», ponavljaju vjernici svjesni da se upravo tako mora izraziti misterij te patnje. Iako ta bol pripada njoj i prodire u dubinu njezina materinstva, ipak je puna istina o toj patnji izražena riječju sućut. Ona pripada istom misteriju: na neki način izražava jedinstvo sa Sinovom patnjom.

Molitva

Sveta Marijo, majko i sestro naša na putu vjere, s tobom zazivamo sina tvoga Isusa.
Kyrie, eleison!

Sveta Marijo, ti koja podrhtavaš na putu za Kalvariju, s tobom preklinjemo sina tvoga Isusa.
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi…

Bol bolova sve je ljući
Blaga mati gledajući
Muke slavnog čeda svog.

PETA POSTAJA

Šimun Cirenac pomaže Isus nositi križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evanđelje prema Marku, 15, 21-22

I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i i Rufova, da ponese križ.
I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto.

Meditacija

Šimun Cirenac, pozvan da ponese Križ (usp. Mk 15,21; Lk 23,26), zasigurno ga nije htio nositi. Bio je na to prisiljen. Hodao je pokraj Isusa pod istim teretom. Posudio mu je svoja pleća kad su se osuđenikova činila odveć slaba. Bio mu je blizu; bliže od Marije, bliže od Ivana koji, iako muškarac, nije bio pozvan da mu pomogne. Pozvali su njega, Šimuna iz Cirene, oca Aleksandra i Rufa, kako izvještava Markovo evanđelje. Pozvali su ga i prisilili.
Koliko je trajala ta prisila? Kako je dugo hodio pokraj njega pokazujući kako ga ništa ne veže za osuđenika, za njegovu krivnju, za njegovu muku? Kako je dugo tako hodao, u sebi podijeljen, udaljen ravnodušnošću prema Čovjeku koji je trpio? «Bijah gol, žedan, bijah u tamnici» (usp. Mt 25,36…), nosio sam križ… I jesi li ga nosio sa mnom? Jesi li ga na kraju doista nosio sa mnom?
To ne znamo. Sveti Marko iznosi samo imena sinova Cirenca, a tradicija smatra da su pripadali zajednici kršćana bliskoj svetom Petru (usp. Rim 16,13)

Molitva

Kriste, dobri Samaritanče, postao si blizak siromašnom, bolesnom, posljednjem.
Christe, eleison!

Kriste, sluga Vječnoga, ti koji svaki čin ljubavi prema prognanom, otjeranom, strancu, smatraš kao da si ga sam učinio.
Christe, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi…

Koji čovjek ne bi plako
Majku Božju videć tako
U tjeskobi tolikoj

ŠESTA POSTAJA

Veronika pruža Isusu rubac

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Iz knjige proroka Izaije, 53,2-3

Ne bijaše na njem ni ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali ni ljupkosti da bi nam se svidio.
Prezeren biješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja.

Meditacija

Veroniku nam je dala tradicija. Možda ona zaokružuje pripovijest o Cirencu. Jer sigurno je da je ona – iako kao žena nije fizički nosila križ, nije na to bila prisljena – taj križ s Isusom nosila kako je mogla. Kako joj je to bilo moguće i kako joj je srce nalagalo. I lice mu je obrisala.
Taj izvještaj, koji nam je predala tradicija, čini se da je lako objasniti: na platnu kojim mu je obrisla lice, ostao je utisnut Isusov lik. Upravo zato što je bio krvav i znojan, mogao je ostaviti traga i obrise.
Ali smisao tog događaja može se i drukčije tumačiti, ako se promatra u svjetlu eshatološkog Kristova govora. Svakako su mnogi koji će se zapitati: «Gospodine, kad smo mi učinili isto?» I Isus će im odgovoriti: «Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.» (usp. Mt 25,37-40) I doista, Spasitelj utiskuje svoje lice na svaki čin milosrđa, kao na Veronikin rubac.

Molitva

O, lice Gospodina Isusa, izobličeno od bola, blistavo u Slavi Božjoj.
Kyrie eleison!

O, sveto Lice, poput pečata utisnuto na svaki čin ljubavi.
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi….

Tko protužit neće s čistom
Kada vidi gdje za Kristom
Razdire se srce njoj?

SEDMA POSTAJA

Isus pada po drugi put

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Iz knjige Tužaljki, 3,1-2. 9-16

Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio putove moje.
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakopao me u pepeo.

Meditacija

«A ja crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudima i naroda prezir» (Ps 22,7): riječi proroka psalmista nalaze svoje puno ispunjenje natim uskim, neravnim jeruzalemskim uličicama tijekom posljednjih sati koje prethode Pashi. A poznato je da su ti sati prije blagdana napeti, a ulice su pune ljudi. I u tom se kontekstu ispunjavaju riječi pslamista iako na to nitko ne misli. Toga sigurno nisu svjesni oni koji pokazuju prezir, za koje je taj Isus iz Nazareta koji po drugi put pada pod križem, postao predmetom rugla.
I On tako želi. Želi da se ispuni proročanstvo. Pada iscrpljen od napora. Pada voljom Očevom, voljom koju također nalazimo u prorokovim riječima. Pada i voljom vlastitom jer: «Kako bi se onda ispunila Pisma?» (Mt 26,54): «Ja sam crv, a ne čovjek», dakle ni «Evo čovjeka», još manje, još gore.
Crv puzi priljubljen za zemlju; čovjek, naprotiv, kao kralj stvorenja, po zemlji hoda. Crv izjeda drvo: kao crv, kajanje zbog grijeha izjeda savjest čovjekovu. Grizodušje zbog drugoga pada.

Molitva

Isuse iz Nazareta, ti koji si, da bi oplemenio sve stvorenje, postao ruglo ljudimo.
Kyrie, eleison!

Isuse, ti slugo života,
Satrven od ljude, uzdignut od Boga
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi….

Zarad grijeha svoga puka,
Gleda njega usred muka
I gdje bičem bijen bi.

OSMA POSTAJA

Isus tiješi jeruzalemske žene

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evanđelje po Luki, 23, 28-31

Isus se okrenu prema njima pa im reče: Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: #!Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.#! Tada će početi govoriti gorama: #!Padnite na nas!#! i bregovima: #!Pokrijte nas!#! Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?

Meditacija

Evo poziva na istinsko pokajanje, na žaljenje, u istini počinjenoga zla. Isus kaže kćerima jeruzalemskim koje plaču gledajući ga: «Ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom!» Ne može se ostati na površini zla, treba posegnuti za njegovim korijenima, uzrocima, istini savjesti do dna.
Upravo to želi reći Isus koji nosi križ, koji je oduvijek znao što je u čovjeku (Iv 2,25) i uvijek to zna. Zato on mora uvijek biti najbliži svjedok naših djela i sudova koje o njima dajemo svojoj savjesti. Možda nas i navodi da o tim sudovima razmišljamo, da oni moraju biti razumni, objektivni (kaže: «Ne plači»), ali istodobno neka budu vezani za sve ono što ta istina sadrži: upozorava nas jer je on taj koji nosi križ.
Molim te, Gospodine, da me naučiš kako da hodam i živim u istini!

Molitva

Gospodine Isuse, mudri i milosrdni, ti si istina koja vodi u život.
Kyrie, eleison!

Gospdine Isuse, milostivi, u trenucima kušnje tvoja prisutnost ublažava suze.
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi….

Gleda svoga milog sina,
Ostavljenog sred gorčina,
Gdje se s dušom podijeli.

DEVETA POSTAJA

Isus pada po treći put

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Iz knjige Tužaljki, 3,27-32

Dobro je da čovjek nosi jaram za svoje mladosti,
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu:
Neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
Jer Gospodin ne odbacuje nikoga zauvijek;
Jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.

Meditacija

«Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.» (Fil 2,6)
Svaka postaja ovoga puta kamen je međaš te poslušnosti i samouništenja,
Mjeru toga uništenja shvatimo kad počnemo pratiti riječi proroka: «Gospodin je svalio na njega bezakonje nas sviju… poput ovaca svi smo lutali, i svaki je svojim putem hodio, ali Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju.» (Iz 53,6).
Mjeru tog uništenja shvatimo kad vidimo da Isus ponovno, treći put, pada pod križem. Shvatimo je kad razmišljamo o tome tko je taj koji pada, tko je taj koji leži u prašini ulice pod križem, pred nogama neprijatelja koji ne štedi poniženja i uvrede…
Tko je taj koji pada? Tko je Isus Krist? «On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe «oplijeni» uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.» (Fil 2,6-8)

Molitva

Kriste Isuse, ti si okusio gorčinu zemlje da bi jecaj boli pretvorio u klicaj.
Christe, eleison!

Kriste Isuse, ti si se ponizio u tijelu da bi oplemenio sve stvorenje.
Christe, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi…

Vrelo milja, slatka mati,
Bol mi groku osjećati,
Da da s tobom procvilim.

DESETA POSTAJA

Isusa svlače

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evanđelje po Marku, 15,24

Kad ga razapeše, razdijele među se haline njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti.

Meditacija

Kad Isus stoji na Golgoti bez odjeće (usp. Mk 15,24), naše se misli okreću njegovoj majci: vraćaju se na podrijetlo tog tijela koje je već sada, i prije razapinjana na križ, živa rana (usp. Iz 52,14).
Misterij utjelovljenja: Sin Božji uzima svoje tijelo iz utrobe Djevice (usp Mt 1,23; Lk 1,26-28). Sin Božji obraća se ocu riječima iz Psalma: «Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi… nego si mi tijelo pripravio» (Ps 40,7; Heb 10,6). Tijelo čovjeka izražava njegovu dušu. Tijelo Kristovo izražava ljubav prema Ocu: «Milije mi je, Bože, vršiti volju tvoju.» (Ps 40,9) «Ja uvijek činim što je njemu milo» (Iv 8,29). To golo tijelo ispunjava volju Sina i Oca svakom svojom ranom, svakim istrgnutim mišićem, svakom kapi krvi koja teče, umornim rukama, ožiljcima na vratu i ramenima, strašnim bolima u glavi. To tijelo ispunjava volju Očevu kad ostaje golo, bez odjeće i kad ga muče, kad u sebi zatvara beskrajnu bol oskvrnute čovječnosti.
Tijelo čovjeka oskvrnuto je na mnogo načina.
U ovoj postaji moramo misliti na Kristovu Majku jer je pod njezinim srcem, u njezinim očima, na njezinim rukama tijelo Sina Božjega primilo punu ljubav.

Molitva

Isuse, sveto tijelo, još oskvrnuto u živim udovima.
Kyrie, eleison!

Isuse, tijelo ponuđeno iz ljubavi,
Još podijeljeno u udovima.
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naša koji jesi…

Neka ljubav srca moga
Gori sveđ za Krista Boga,
Da mu u svem omilim.

JEDANAESTA POSTAJA

Isusa pribijaju na križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evanđelje po Marku, 15, 25-27

A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: #!Kralj židovski#!. A zajedno s njim razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

Meditacija

«Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu.» (Ps 22,17-18) «prebrojiti mogu…», kako su proročke te riječi! A ipak znamo da je to tijelo otkupnina. To je tijelo golema otkupnina: ruke, noge, svaka kost. Cijeli čovjek u punoj tenziji: kostur, mišići, živčani sustav, svaki organ, svaka ćelija, sve je napeto.
«I ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.» (Iv 12,32)
Evo riječi koje izražavaju punu stvarnost raspeća. Toga je dio i ta strašna napetost koja prožima ruke, noge, sve kosti: strašna napetost cijeloga tijela koje je, poput predmeta, prikovano za grede križa, i čeka da ga smrt dokrajči. I u tu stvarnost raspeća ulazi cijeli svijet koji Isus želi privući k sebi. Svijet je podvrgnut gravitaciji tijela koje inercijom ide prema dolje. I upravo u toj gravitaciji stoji muka raspeća. «Vi ste odozdol, ja sam odozgor.» (Iv 8,23)
Njegove su riječi na križu: «Oče, oprosti im, ne znaju što čine.» (Lk 23,34)

Molitva

Kriste, raspet od mržnje, ljubav te učinila znakom pomirenja i mira.
Christe, eleison!

Kriste, s krvlju prolivenom na križu otkupio si čovjeka, svijet, svemir.
Christe, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi…

Neka dođu i na mene
Patnje za me podnesene
Sina Tvoga ranjenog.

DVANAESTA POSTAJA

Isus umire na križu

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evanđelje po Marku, 15,33-34.37.39

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji do ure devete. O devetoj uri povika Isus iz glasa: #!Eloi, eloi, lama sabahtani! To znači: #!Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?#!
I Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot, vidje da tako izdahnu, reče: #! Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!#!

Meditacija

Evo najviše, najdivnije djelovanje Sina u jedinstvu s Ocem. Da, u najdubljem su jedinstvu, upravo kad viče: «Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?» To je djelovanje izraženo okomitošću tijela položenog na okomitu gredu križa s položenim rukama na vodoravnoj gredi. Čovjek koji gleda te ruke može pomisliti da one s naporom grle čovjeka i svijet.
Grle ga.
Evo čovjeka. Evo raspetoga Boga. «U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo.» (Dj 17,28) U njemu: u tim rukama raširenim na vodoravnoj gredi križa.
Tajna Otkupljenja.
Isus, prikovan na križ, nepomičan u tom strašnom položaju, zaziva Oca. I svi njegovi pozivi svjedoče da je on jedan s njim. «Ja i Otac jedno smo.» (Iv 10,30); «Tko je vidio mene, vidio je i Oca.» (Iv 14,9). «Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.» (Iv 5,17)

Molitva

Sine Božji, sjeti se nas u trenutku smrti!
Kyrie, eleison!

Sine Očev, sjeti se nas i svojim Duhom obnovi lice zemlje!
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi…

Daj mi s tobom suze livat
Raspetoga oplakivat
Dok na svijetu budem ja.

TRINAESTA POSTAJA

Isusa skidaju s križa

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evanđelje po Marku, 15,42-43.46

A uvečer Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji je također isčekivao kraljevstvo Božje, kupi platno i skine tijelo Isusovo s križa.

Meditacija

Kad je Isusovo tijelo skinuto s križa i položeno u majčino naručje, pred oči nam se vraća trenutak u kojemu je Marija prihvatila pozdrav anđela Gabrijela: «Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus…. Njemu će Gospodin dati prijestolje Davida, oca njegova…. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.» (Lk 1,31-33) Marija je rekla samo: «Neka mi bude po tvojoj riječi» (Lk 1,38), kao da je već tada htjela najaviti kako živi taj trenutak.
U misteriju otkupljenja isprepliču se Milost, to jest dar Boga samoga, i «plaćanje» ljudskoga srca. Tim smo misterijem obogaćeni Darom odozgor (usp. Gal 1,17) i istodobno nas kupuje Otkupnina Sin Božji (usp. 1 Kor 6,20; 7; 23; Dj 20,28).
A Marija, koja je primila dar veći od drugih, mora i više platiti. Sa svojim srcem.
Uz taj misterij ide i divno obećanje koje je izrekao Šimun tijekom predstavljanja Isus u Hramu: «I tebi će samoj mač probosti srce – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!» (Lk 2,35). I to se ispunilo.
Koliko se ljudskih srca otvara pred srcem te majke koja je toliko platila!
I Isus je opet u njezinom naručju, kao u betlehemskoj štali (usp. Lk 2,16), tijekom bijega u Egipat (usp. Mt 2,14) i u Nazaretu (usp. Lk 2,39-40). Milosrđe.

Molitva

Sveta Marijo, majko beskrajnoga milosrđa, s tobom otvaramo ruke životu i muke molimo.
Kyrie, eileson!

Sveta Marijo, majko Otkupitelja, zajedno s tobom primamo Krista i puni nade molimo.
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi….

U tvom društvu uz križ stati
S tobom jade jadovati
Želja mi je jedina.

ČETRNAESTA POSTAJA

Isusa polažu u grob

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evanđelje po Marku, 15,46-47

I Josip iz Arimateje zavije tijelo u platno i položi ga u grob koji bijaše izduben u stijeni. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polaže.

Meditacija

Otkad je čovjek zbog grijeha udaljen od drva života (usp Post 3,23-24), zemlja je postala groblje. Koliko ljudi toliko grobova. Jedan veliki planet grobova.
Pokraj Kalvarije nalazio se grob koji je pripadao Josipu iz Arimateje (usp Mt 27,60). U taj je grob, s Josipovim dopuštenjem, položeno Isusovo tijelo nakon što je skinuto s križa (usp Mk 15,42-46..). Brzo su ga položili unutra kako bi obred završio prije pashalnog blagdana koji je trebao početi u zalazak sunca. (usp Iv 19,31).
Međi svim grobovima rasutim po kontinetima našega planeta, postoji jedan u kojemu je Sin Božji, čovjek Isus Krist, pobijedio smrt. «O Mors! Ero Mors tua!» Drvo života od kojega je čovjek zbog grijeha udaljen, otkrilo se opet ljudima u tijelu Kristovu. «Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvjeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.» (Iv 6,51).
Unatoč tome što se na našem planetu grobovi neprestano množe,
iako groblje, u kojemu se čovjek vraća u prah koji je bio, (usp Post 3,19), postaje sve veće, ipak svi oni koji gledaju grob Isusa Krista, žive u nadi u Uskrsnuće.

Molitva

Gospodine Isuse, uskrsnuće naše, u novom grobu uništi smrt i daruj život.
Kyrie, eleison!

Gospodine Isuse, nado naša, tvoje uskrslo i raspeto tijelo novo je drvo života,
Kyrie, eleison!

Svi: Oče naš koji jesi…

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

Slijedi papinski blagoslov.