Taj svoj prijevod objavio je također u korizmi sljedeće 1922. godine u isusovačkom časopisu Život. Na kraju objavljenog prijevoda uz njegov potpis stoji i datum prijevoda: U Parizu, na Veliki Petak 1921.

Vrativši se u Zagreb nakon završenoga studija bl. Ivan je osim mise na koju je dolazio svakoga jutra u Baziliku Srca Isusova, još nekoliko puta tijekom tjedna dolazio u poslijepodnevnim satima na galeriju Bazilike gdje je obavljao i adoraciju i pobožnost križnoga puta. Tu se još i danas čuvaju originalne postaje sa slikama pred kojima je bl. Ivan razmatrao muku Kristovu.

Ovo elektroničko izdanje ilustrirano je slikama križnoga puta s galerije Bazilike Srca Isusova pred kojima je bl. Merz često obavljao ovu pobožnost. I dok se promatraju ove sugestivne slike koje realno ilustriraju Isusovu patnju, kroz njih se lako možemo uživjeti u dušu bl. Ivana Merza koji je promatrao iste ove slike i preko njih je zaranjao „u more boli Njegova Srca“ kako bilježi u svome pariškom Dnevniku.

Ovaj Claudelov Križni put u prijevodu Ivana Merza ponovno je objavio Glas Koncila kao posebno, džepno izdanje za korizmu 2005. g. uz popratni komentar književnika Božidara Petrača koji je istaknuo književnu i religioznu vrijednost ovoga Claudelova djela, ali i pohvalnu zauzetost bl. Ivana Merza koji ga je svojim prijevodom učinio dostupnim hrvatskoj javnosti.

Elektroničko izdanje Križnog puta može se preuzeti u pdf formatu:

http://ivanmerz.hr/wp-content/uploads/2021/03/krizniPut_IvanMerz.pdf