„Kršćani su riječ i knjigu doveli u područje svetoga“

„Sv. Dimitrije dao je život za slobodu riječi, za slobodu Isusa Krista u svom društvu, za pravo da Isus Krist može izgovoriti riječ, da može navijestiti, pozvati ljude na radost, da im može biti istina. Dimitrije je umro za pravo da nam Isus, Riječ Božja, slobodno progovara, da nam naviješta pravu istinu i radost o Bogu i čovjeku. Sv. Dimitrije nije se mogao odreći istine da je čovjek bez Krista lišen svjetla i istine, smisla, slobode i prava. Zato pred nama stoji ista zadaća koja je bila pred sv. Dimitrijem – biti čuvari knjige u kojoj je zapisan život i mudrost, istina i radost čovjeku i čovječanstvu. Mi smo pozvani stajati na branicima takvih uvjerenja. Doista biti uvjereni da društvu, akademskoj zajednici, ovom narodu, donosimo svjetlo, radost i mir. A nikada tamu, mržnju ni okove neslobode“, poručio je dr. Bodrožić, istaknuvši da je sv. Dimitrije bio „svjestan kako u svetim knjigama pronalazi osobu Isusa Krista, živoga i uskrsloga“ i zato „nije mogao pristati na zahtjev progonitelja da postane onaj koji predaje knjige, jer bi time postao izdajica Boga i čovjeka“.

„Sv. Dimitrije nije mogao dopustiti da progonitelji ušutkaju onoga koji je iz tih knjiga tako rječito i živo govorio, poučavao, tješio i krijepio, a to je Gospodin Isus. Da ušutkaju one koji govore o Isusu koji je bio Riječ, Logos, mudrost, istina. Kršćani su u knjigama imali više od knjige. Imali su samoga Boga koji im je otvorio riznice smisla i riznice spoznaje“, naglasio je dr. Bodrožić, upozorivši:

„Ne uvijek na istovjetan način, ali u svim vremenima postoje pokušaji da se Božju riječ zarobi, da je se uguši, zatamni.

No, sv. Pavao kaže, ‘Božja riječ nije okovana’. I vlastodršci ovoga svijeta ne mogu je okovati. Progonitelji koji progone kršćane, ne mogu joj oduzeti snagu. Različiti ideolozi koji djeluju nekada i danas, koji pokušavaju staviti na nju svoje političke okvire, ideološke lance, uvijek se moraju razočarati, prevariti, jer Božju riječ ne mogu okovati. Jer ta riječ jest utjelovljeni Božji sin, Gospodin Isus Krist“. „Eto zašto su progonitelji tražili da Dimitrije preda svete knjige – jer su kršćani iz njih primali život. Učili su svetost, učili se neporočnom vladanju.

A oni koji su vodili društvo, njima je lakše bilo manipulirati ljudima koji nisu bili kreposni, koji su bili puni poroka, mana, interesa, jer nije bilo moguće manipulirati čovjekom koji živi uspravno, koji se klanja samo Bogu i koji ne dopušta da se u njegovom životu vrše manipulacije“, poručio je dr. Bodrožić.

Propovjednik je rekao kako se „i danas često uime slobode ne dopušta kršćanima da žive slobodno i da svoju istinu o životu, Bogu i čovjeku izgovore glasno drugima. S ljubavlju i poštovanjem, nikada s mržnjom i agresivno. Ali, kršćani imaju pravo i potrebu navijestiti istinu o Bogu i čovjeku i tim svjetlom obasjavati svoj svijet, društvo i akademsku zajednicu. Nažalost, i danas uime prava i slobode, vjernicima se oduzimaju ta ista prava i sloboda, da izgovore riječ. Pa i u našem društvu, oduzima se vjernicima pravo i sloboda govora, pravo i sloboda riječi, koja izvire iz Riječi Božje.

I danas se zaboravlja ta istina koju je posvjedočio sv. Dimitrije – da su ljudima pravo i slobodu na riječ dali kršćani. Da su kršćani riječ doveli u područje svetoga!

Kršćani su riječi omogućili da postane sveta i da oni očekuju od svakog čovjeka da osjeti snagu riječi“, istaknuo je dr. Bodrožić, ustvrdivši kako „i danas, nažalost, ima ambijenata u kojima se kršćanima uskraćuje pravo da izgovore svoja uvjerenja. I danas, kao i nekada, ne dopušta se kršćanima da navještaju svoj nauk i istinu, jer ona nekima uznemiruje savjesti. I onda, s ciljem da ne bi netko uznemirio njihove ideološke savjesti, da ne bi pokazao koliko je ideologija mrak i nazadna, oni se busaju svojim naprednim lažima, želeći onda ušutkati one koji misle drugačije, a navodno se pozivaju na pravo, na slobodu govora“, upozorio je dr. Bodrožić.

Istaknuo je kako su „Dioklecijan i progonitelji dobro razumjeli koju su revoluciju kršćani napravili s knjigom, koju su revoluciju kršćani napravili knjizi kada su je stavili u područje svetoga, svjedočeći kako knjiga može sadržavati ono cjelovito i sveto. Knjiga može sadržavati spasenjsko i životno znanje, ne samo nekoliko suhoparnih podataka. Može sadržavati znanje od kojega se živi i prema kojemu se živi, a ne samo hladne, tehničke informacije. Znali su progonitelji da za kršćane Sveto pismo sadrži Život od kojega su živjeli i za koji su umirali. Nije progoniteljima bilo nepoznato kako kršćani posjeduju uvjerenje o nepogrešivoj i neprolaznoj istini koju je Bog izrekao sam o sebi, o svom stvarateljskom i otkupiteljskom djelu. Istinu koju ljudi ne mogu sebi podrediti, ne mogu njome gospodariti, ne mogu njome manipulirati. Postalo je jasno progoniteljima kako je istina o Bogu i čovjeku postala blagoslov svima, malima i velikima, neukima i učenima te su se stoga i bojali oni koji su znali često ljudima manipulirati – da će kršćani svojom knjigom, svojom istinom koja je svjetlo, uskratiti mogućnost carevima i vlastodršcima da manipuliraju ljudima i svijetom“, poručio je dr. Bodrožić.

„Budimo i mi čuvari riječi, čuvari Logosa u srcu, koji nas i naše društvo otvara pravoj budućnosti. Stoga smo i u sveučilišnom univerzumu mi, kršćani, pozvani prednjačiti živeći ovakav odnos najprije prema svojim svetim knjigama, na koje izuzetno svjetlo baca Krist Gospodin koji nas uči svetosti i pravednosti, ljubavi i vjernosti.

Ne dopustimo da se u životu istina svede samo na informaciju bez smisla koju možemo negdje izguglati.

Gospodin nas poziva da živimo istinu koja daje život, da živimo na način da nam nitko ne prikaže pravo bez dužnosti, a slobodu bez odgovornosti. Jer njegova nas riječ uči pravom smislu i pravoj odgovornosti“, potaknuo je propovjednik, ohrabrivši da smo „kao vjernici pozvani dati svjedočanstvo o tome, dati ako treba i sam život, kako bismo čovjeku našeg vremena omogućili da dođe do punine smisla i obilja radosti“.

„Pozvani smo biti čuvari Božje riječi, čuvari Božje knjige. Pozvani smo tom knjigom posvetiti sve knjige kojih se dotičemo dok tko studira ili oni koji se knjigom bave i prenose je.

I taj sveti osjećaj za znanje, za knjigu, posvetiti onim pravim znanjem, pravom knjigom, pravom mudrošću koja je Isus Krist. Kao čuvari Božje riječi donosimo tu radost drugima, donosimo Boga, i mi sami crpimo iz Boga. Crpimo iz Krista istine i budimo drugima svjedoci i navjestitelji. To je naša zadaća, to je naše pravo, to je naša dužnost. I onda kad nam netko to pokušava uskratiti, a mi znamo da time što činimo nikoga ne osiromašujemo, nikome ništa ne uskraćujemo, nego samo nudimo, obilje životne mudrosti i životne radosti. Budimo ustrajni!“ poručio je dr. Bodrožić, zamolivši da nas sv. Dimitrije u tome „potiče primjerom, prati zagovorom, dok ne prispijemo u vječnu radost Očeva doma. Neka nam je u tom duhu blagoslovljen početak akademske godine, na novi način, snagom knjige koju nas uči sv. Dimitrije, kako bismo jednom i sami došli u obilje vječne radosti gdje su naša imena zapisana u Knjizi života“, zaključio je dr. don Ivan Bodrožić.

U misi je suslavio i dr. don Zdenko Dundović, pročelnik Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru. U pratnji prorektora na misi je bila nazočna i dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru.