Zahvaljujući želji i pozivu domaćeg župnika vlč. Zorana Gložinića, tijekom četiri dana dvadeset šestero odraslih kućanskih župljana imalo je priliku bolje upoznati i produbiti svoju vjeru i svoj odnos s Gospodinom.

Voditeljica tečaja bila je Ana Bunić u zajedništvu s petero animatora uz duhovno vodstvo duhovnika Kursilja Varaždinske biskupije vlč. Petra Mlakara. Tečaj je potaknuo okupljene da, kroz svećeničke i laičke, dobro pripremljene i izlagane teme, ali i kroz molitvu, pjesmu, klanjanje i zajednička euharistijska slavlja, bolje upoznaju sebe, svoj odnos s Bogom, sakramente i Crkvu kao zajednicu vjernika. Cilj je da i sami polaznici tečaja budu spremni preuzimati uloge u svojim župnim zajednicama, služenjem braći ljudima te svakodnevnim apostolatom. Na završnom nedjeljnom euharistijskom slavlju svaki od sudionika dobio je križ kao simbol i kao uspomenu na završeni tečaj.

Na samome kraju sudionici su imali priliku zapisati svoje dojmove, od kojih neke prenosimo.

„Ovim tečajem došlo je do produbljivanja moje vjere. Cijelim srcem i dušom mogu reći „Ja vjerujem!!!“ Naučila sam mnoge stvari, kako razgovarati s Bogom, kako mogu čuti što mi govori. Naučila sam kakav treba biti kršćanski brak i odnos između supružnika. Neposrednost i otvorenost u svjedočanstvima animatora često su mi tjerali suze na lice i milinom i ljubavlju punili srce i dušu. Jedan mali krug velikih, divnih ljudi i vlč. Mlakar bili su uistinu vidljivi znak Božje nevidljive ljubavi prema nama.“

„Neopisivo iskustvo ovog tečaja. Iskreno, nisam znao što očekivati od Kursilja. Spoznao sam snagu zajedništva vođenog Duhom Svetim i čvršću vjeru u Oca, Sina i Duha Svetoga. Vjerujem da postajem bolji muž, otac i dijete Božje kao i bolji brat svojoj braći i sestrama s kojima zajedno živimo i radimo.“

„Tečaj je bio pravi iskreni susret s uskrslim, živim Kristom, koji je uvijek prisutan i nudi svoju ljubav. Osim odličnih predavanja, koja su bila svjedočanstvo života s Bogom, posebno bogatstvo bili su osobni susreti u kojima smo dijelili osobna svjedočanstva. U svima je očito da Bogu nije važna naša prošlost, niti budućnost, važan mu je trenutak u kojem otvaramo srce, pogotovo u teškim trenucima. Ili baš zapravo u njima, jer ga tada zaista susrećemo, otkrivamo njegovo milosno lice, pronalazimo utjehu, mir, radost, nadu, vjeru…To bogatstvo ću odnijeti sa sobom! Hvala vam i neka vas dobri Bog blagoslovi!“