Kusanović: Ne možemo živjeti od prošlosti, potrebno je aktualizirati predanje i poslanje u današnjem svijetu

U toj bračkoj župi Svijećnica se, poznatija pod nazivom Kandalora, slavi kao župna svetkovina na više stoljeća starim običajima slavljenja. I ove godine Gospina svetkovina okupila je gotovo sve žitelje toga malobrojnoga etno-eko naselja, kao i Doljane nastanjene u okolnim bračkim mjestima. Liturgijska proslava župne svetkovine započela je uvodnom molitvom i obredom blagoslova svijeća kojoj je prethodila molitva Srednjega časa okupljenih redovnica i redovnika. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je župnik župe Gospe od Blagovijesti iz Milne Tonči Kusanović u koncelebraciji s franjevcima iz samostana Sv. Martina biskupa u Sumartinu, dominikancima iz samostana Sv. Marije Milosne u Bolu i pristiglim svećenicima otoka Brača.

Nakon evanđelja koje je navijestio dekan Bračkoga dekanata Toni Plenković, predvoditelj slavlja ustvrdio je da se okupljanjem Doljana, redovnica i redovnika te svećenika na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu može uočiti bogatstvo i različitost u jednoj Crkvi u kojoj, kako je rekao, “svatko na svoj način pridonosi izgradnji otajstvenoga tijela Kristova”. Pojasnio je kako se blagdan Svijećnice u Zapadnoj Crkvi naziva Prikazanje Gospodinovo dok se na Istoku slavi kao sretenije, odnosno blagdan susreta. “Upravo nazivi blagdana upućuju na temeljni čovjekov stav prema Bog, stav poklona i zahvale za darovana dobra. Židovi su duboko bili svjesni koliko se Bog za njih zauzeo u Egiptu da ih oslobodi, dade im Zakon i domovinu. U znak zahvalnosti darivali su i prikazivali Gospodinu ono što je prvo – prvine. Pobožni i vjerni Josip i Marija nakon četrdeset dana prikazuju Isusa u jeruzalemskom Hramu i prinose mu skromni dar – grlice ili golubiće”, podsjetio je propovjednik na događaj koji Crkva slavi na Svijećnicu. Napomenuo je kako se Isus prikazivanjem u Hramu podlaže Zakonu. “Isus postaje sveto mjesto susreta Boga i čovjeka, postaje naš svećenik, žrtva i Bog. Ovo je početak njegova predanja za nas koje će se ispuniti u muci, smrti i uskrsnuću”, istaknuo je svećenik Kusanović, ustvrdivši kako je Marijino i Josipovo prikazanje Isusa u Hramu znak njihove potpune otvorenosti volji Božjoj.

Osvrnuvši se na Dan osoba posvećenoga života koji slave redovnice i redovnici, uputio je na važnost prikazanja vlastitoga života Bogu. “Prigoda je to da se svi prisjetimo svojih obećanja i redovničkih zavjeta. Možemo se sjetiti karizme svoga poslanja i uzdahnuti kako su lijepe riječi utemeljitelja jedno, a praksa života mnogo puta drugo. Trenutak je to odluke i potvrda za čitav život”, poručio je milnarski župnik. Podsjetio je na tolike redovnice i redovnike na Braču koji su, kako je rekao, “dali svoj doprinos duhovnosti, kulturi i socijalnoj skrbi na našemu otoku”.

Poručio je pritom: “Ne možemo živjeti od prošlosti, nego je potrebno aktualizirati predanje i poslanje u današnjemu svijetu. U svijetu materijalizma, hedonizma i egoizma živjeti redovničke i kršćanske ideale doista je svjedočanstvo vječnosti. Svi se znamo umoriti i zastati. Papa Franjo oštro je poručio: ‘Redovnički život može se svesti na karikaturu u kojoj se ostvaruje nasljedovanje bez odricanja, molitva bez susreta, bratski život bez zajedništva, poslušnost bez povjerenja i ljubav bez transcendencije’.

Na kraju homilije ustvrdio je kako bi bilo tužno kada bi i današnje strukture naizvan odavale blještavilo, a kad se ne bi dogodio susret vjere s Kristom Spasiteljem.

“Toliko prilika imamo u slobodnoj domovini, a kao da se povlačimo u sebe, u svoje zidine i skučene interese. Potrebno je vratiti se izvorima, istinskom susretu s Bogom, s braćom ljudima te braćom i sestrama bližnjima”, primijetio je propovjednik.

Potaknuo je okupljene vjernike da u jednostavnosti srca prikažu svoje živote Gospodinu, kako bi se, poručio je, “dogodio blaženi susret stvorenja, Stvoritelja i njegovih prijatelja međusobno”.

Na misi župne svetkovine pjevao je dolski crkveni zbor kojim je ravnao Mislav Čargo.

Na slavlje Dana osoba posvećenoga života pristigle su redovnice i redovnici iz svih aktivnih samostana na tome otoku. U Sumartinu žive i djeluju franjevci splitske provincije Presvetoga Otkupitelja, a u Bolu dominikanci Hrvatske dominikanske provincije, gdje je nekada postojala i ženska dominikanska zajednica. U Milni, Supetru i Postirima pastoralno djeluju redovnice Družbe kćeri Božje ljubavi. U Sutivanu i Pučišćima nalaze se samostani Družbe služavki Maloga Isusa splitske provincije Sv. Josipa čije se redovnice, uz ostalo, skrbe za starije i nemoćne osobe. Brizi prema takvim osobama posvećene su i redovnice službenice milosrđa u samostanu u Nerežišćima. U župi Gospe Karmelske u Selcima žive i poslužuju milosrdnice sv. Vinka Paulskoga. Neke od bračkih redovnica uključene su, između ostaloga, i u župnu katehezu te školski vjeronauk.