Rad sjednice otvorio je, uvodnom molitvom i pozdravom, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Mons. Marinko Miličević je, uime Povjerenstva za Biskupijsku sinodu, predstavio dnevni red, a rad sjednice koordinirao je Dražen Rupčić, mag. theol.

Preč. Mišel Grgurić i Nikola Perišić obradili su pitanja za četvrtu temu „Slaviti“. Na pitanje što je slavlje općenito i što je pojam slavlja u liturgiji mogu se dati različiti odgovori. Slavlje je u duhu današnje kulture vezano uz različite događaje, spektakle i zabave u kojima je sve dopušteno. Kad koristimo izraz slavlje u liturgiji trebamo dobro promisliti, da ne bismo pojam slavljenja u liturgiji profanirali.

Prof. dr. Ivica Žižić napisao je: „Krivo je pomisliti da naši vjernici u Crkvi žele komunicirati onim istim jezikom kojim govore mediji, trgovine ili politika kao što je krivo misliti da naši mladi u crkvi iščekuju istu glazbu, iste riječi koje im svakodnevno bruje u ušima. Jedan od razloga dosade liturgije je i taj što je ona u stvari ‘svjetovna’. Pretvaranjem liturgije u horizontalnu komunikaciju ne postiže se neki drugi učinak doli banaliziranje svetoga“.

Stoga je svako liturgijsko slavlje sveti čin i ne može se uspoređivati s niti jednim drugim oblikom slavlja. Postoji problematika pojedinih crkvenih pokreta koji snažno naglašavaju pojam slavljenja te time u jednom obliku profaniraju svetost samog pojma liturgijskog slavlja.

Dotaknuli su se, potom, važnih tema pape Franje u Crkvi: službe lektorata i akolitata. Papa Franjo je u siječnju ove godine uputio Apostolsko pismo u obliku motuproprija „Spiritus Domini“ o izmjeni kan. 230 § 1 Zakonika kanonskog prava pristupanju žena službama lektorata i akolitata. Time je papa Franjo dao veću formalnu ulogu i značenje položaja žena u Crkvi.

Nikola Perišić, Lucijana Starčević, Ivanka Krmpotić, Mate Katić i Anita Bušljeta Tonković pripremili su izlaganje o temi „Dijeliti odgovornost za zajedničko poslanje“. Prva tri pitanja ove teme integrirali su u raspravu na koju su se koncentrirali unutar četvrtoga pitanja koje glasi: „Kako zajednica podupire svoje članove koji služe društvu na razne načine?“

Jedna od potkategorija unutar četvrtoga pitanja je odnos zajednice prema znanstvenim istraživanjima. Tu su se osvrnuli na dvije dileme o kojima se često raspravlja, kako unutar crkvene zajednice, tako i unutar određenih društvenih, laičkih krugova. Prva je cijepljenje. Iznimno je važno da se zajednica unutar Crkve ne dijeli „za i protiv“ te da svećenici ne pridonose vrenju, nego da pridonose upravo smirivanju. Važno pitanje je i odnos prema ženama. Često se polemizira o pravima žena. Koliko je dobro davati mišljenja i iznositi stavove ako nema dovoljno prikupljenih informacija, činjenica, znanstvenih i stručnih uvida?

Sljedeća rasprava bila je o zaštiti ljudskih prava, pa onda i zaštiti prava žena, djece, marginaliziranih skupina. Tu su obrađene potkategorije: promicanje socijalne pravde, zaštita ljudskih prava i briga za okoliš. Promišljalo se surađuje li Crkva s udrugama civilnog društva te koliko su uopće, aktivne udruge u vjerskoj zajednici danas? Temom zaštite okoliša bavi se i papa Franjo u svojoj enciklici „Laudato si“ (Hvaljen budi), a njome se bave i brojni mladi koji predstavljaju potencijalnu i sasvim novu generaciju vjernika. Zaključeno je da bi se na tome području Crkva mogla približiti mladima jednako u Gospićko-senjskoj biskupiji kao i puno šire. Zaključeno je da bi Crkva u Lici trebala djelovati po principu „povuci rubove mreže, povukao si cijelu mrežu“. Ciljane skupine kojima bi se trebalo posvetiti su: djeca i mladi s jedne strane, kojih je u ovim krajevima vrlo malo, i posebno starije stanovništvo koje prevladava i okreće se, u svojoj trećoj dobi duhovnom životu. Prema naputku ove Sinode, pokušali su saznati i „kako su integrirane i prilagođene različite tradicije vezane uz sinodalni način koje čine baštinu mnogih Crkava, posebice Istočnih u pogledu kršćanskog svjedočenja“.