Obilježavanje obljetnice se odvilo na pronađenim temeljima župne crkve, posvećene Uzvišenju svetog Križa u nekadašnjoj župi poljskih katolika, doseljenika iz Galicije i Bukovine te na putu do groblja i na samom groblju.

Okupili su se i tom prigodom hodočasnici iz poljske biskupije Legnica, na jugozapadu Poljske, gdje su se nakon Drugog svjetskog rata naselili Poljaci iz nekadašnje Jugoslavije, poglavito s područja sjeveroistočnog dijela Banjolučke biskupije, tj. s desne strane donjeg toka Vrbasa, pa tako i iz župe Gumjera.

Zajedno s 30-ak poljskih hodočasnika, od kojih ih je dosta bilo po prvi put, došla su i dvojica mladih svećenika.

Uz 20-ak vjernika iz nekoliko domaćih župa bila su i sedmorica domaćih svećenika, na čelu sa župnikom i dekanom iz Prnjavora, mons. Vladom Lukendom, koji skrbi i za župske „ostatke“ župe Gumjera, a koja se nalazila na području njegovog dekanata. Bile su prisutne i redovnice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove i Družbe Misionarke ljubavi, koje su predvodile pjevanje kod mise i molitvu krunice do groblja.

Na koncelebriranom misnom slavlju molilo se i pjevalo na hrvatskom i poljskom jeziku. Također i riječi uvoda u misu i biskupova propovijed bile su na oba jezika.

U uvodu u misu biskup je – između ostalog, svima izrazio zahvalnost za dolazak „na ovo – po mnogo čemu i za nas znakovito i sveto mjesto, na temelje jedne od naših brojnih uništenih župnih crkava“. Posebno je zahvalio „cijenjenim potomcima ovdašnje uništene župe Gumjera koji su stigli iz Poljske”. Podsjetio je sve na redovito godišnje okupljanje „na ovaj datum – godišnjicu mučeničke smrti zadnjeg župnika ove župe, vlč. Ante Dujlovića“. Pozvao je na zajedničku molitvu „da Bog providi daljnji tok započetog crkvenog procesa i da ga što prije dovede do poželjnog, sretnog svršetka – na slavu Božju i na duhovno dobro vjernika obje biskupije”.

U propovijedi je biskup najprije podsjetio na drevne višestoljetne korijene nazočnosti Katoličke Crkve u tom kraju, posebno istaknuvši nazočnost poljskih doseljenika od prije 125 godina i utemeljenje župe Gumjera prije 120 godina.

Osvrnuo se zatim ukratko i na život mladog župnika Ante, rodom iz starodrevne župe Ivanjska, koji je pred izbijanje Drugog svjetskog rata došao u tu poljsku župu. Brzo je naučio poljski jezik, i bio prihvaćen od župljana svih uzrasta. Po izbijanju rata u vrlo nesigurnim okolnostima za sve, on je ostao vjeran svojim župljanima i branio ih od samovolje ustaničkih vojnika. To ga je stajalo života. Biskup je citirao i nekoliko zadnjih pisanih svjedočanstava samog župnika, u kojima on piše o dramatičnoj ratnoj situaciji i o njegovoj odlučnosti da ostane dosljedan u obrani Božjih zapovijedi i duhovnog dobra povjerenih mu Kristovih vjernika.

Bio je spreman za to položiti svoj život. „I položio ga je!”, ustvrdio je propovjednik.

U daljnjem dijelu svoje propovijedi biskup je upoznao nazočne misare kako župljani ubijenog župnika Ante nisu zaboravili taj njegov „najveći čin ljubavi prema njima“ – i kada su se – nakon rata morali iseliti iz svoje župe. Odavno su željeli pokrenuti crkveni proces za njegovo proglašenje blaženim. Zamolili su banjolučkog biskupa da on to „formalno” učini, jer je župnik Dujlović umro na području njegove biskupije.

„Nakon svih prethodnih učinjenih koraka” dozvola Svete Stolice za pokretanje procesa beatifikacije stigla je 2014. godine – izvijestio je biskup. Njemu je uspjelo „nagovoriti” biskupa biskupije Legnica, gdje se nalaze potomci župljana Gumjera, da zajedno vode proces. On je to sa svojim suradnicima već učinio. Posebno zaslužna osoba za tijek procesa – naglasio je biskup – bila je nedavno preminula redovnica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove iz Boleslavieca, rodom iz župe Gumjera. Uz nju je također mnogo učinio i ing. Frančišek Kvašniak iz Legnice, koji je bio nazočan na misi s članovima svoje obitelji.

Biskup je pozvao sve nazočne da „zajedno još više molimo i radimo za skorije podizanje na čast oltara ovog Božjeg vjernog sluge kao i drugih njemu sličnih svećenika iz zadnja dva rata s područja ove naše mučeničke biskupije”.

Citirao je riječi sv. Ivana Pavla II.: „Mjesne Crkve (tj. biskupije) moraju sve poduzeti da se ne zaboravi spomen na one, koji su podnijeli mučeništvo, nego da se o svima njima prikupi sva dostupna dokumentacija… Zato će Crkva… biti obavezna da uspomenu na svoje mučenike pažljivo brani i njeguje”.

U molitvi vjernika se na tu nakanu posebno molilo, kao i na kraju mise.

Po svršetku misnog slavlja, i nakon kraćeg osvježenja, svi su se zaputili – moleći krunicu na oba jezika, do – kilometar udaljenog – župnog groblja, potpuno obraslog šumom. Tamo su, pred velikim križem izmolili molitve za sve pokojne župnike i župljane župe Gumjera.

Vjernici iz Poljske su tijekom svog dvodnevnog boravka u Banjolučkoj biskupiji pohodili još nekoliko crkava i crkvenih institucija.