Svako jutro ljetovanja započinjalo je zajedničkom molitvom jutarnje časoslova, a potom zajedničkim doručkom te prilikom za kupanje ili pripremu obroka. U poslijepodnevnim satima mladi su provodili vrijeme u razgovoru, igranju društvenih igara, kupanju i pripremi za misu. U večernjim satima misno slavlje s propovijedi predvodili su vlč. Žigman ili vlč. Lacković, dvoje članova Duhos benda animiralo je pjevanje, a svakog dana druga grupa mladih animirala je čitanje tijekom mise. Nakon večernje mise uslijedila je večera, a potom zajednička molitva krunice.

U četvrtak, 28. srpnja mladi su umjesto molitve imali euharistijsko klanjanje pred Presvetim koje je predvodio vlč. Žigman.

U subotu, 30. srpnja nakon jutarnjeg misnog slavlja koje je predvodio vlč. Lacković mladi su se uputili u Zadar gdje su ostatak dana proveli u razgledavanju znamenitosti, gradske jezgre, opatije Sv. Krševana, crkve Sv. Donata, morskih orgulja, a potom i na kupanju.

Nedjeljno zajedništvo u Jablancu započeto je zajedničkom jutarnjom molitvom časoslova, a ubrzo nakon toga i euharistijskim slavljem koje je predvodio vlč. Žigman, a koncelebrirao je vlč. Lacković. Vlč. Lacković u propovijedi je pojasnio kako fizičko nagomilavanje dobara u kojem često tražimo sigurnost, možemo preslikati i na naš duhovni život. Smatramo kako smo se dovoljno izmolili, išli na misu i u tome smo sigurni kod Gospodina, a zaboravimo kako vjera traži rizik i korak u nepoznato. Na kraju mise vlč. Žigman je dodao kako smo nahranjeni euharistijom tu ljubav pozvani i poslani pronositi u svoje obitelji i sve ono pred nama. Vlč. Žigman zahvalio je župniku vlč. Silviju Milinu koji je mladima već 4. godinu omogućio ljetovanje te župljanima koji uvijek pokažu svoje gostoprimstvo i zajedništvo.

Posljednji dan ljetovanja mladi su zaključili jutarnjom misom zahvale koju je predvodio vlč.Žigman te istaknuo tri stvari iz primjera Sirofeničanke koje se može pretočiti i kao temelje života. Prva od njih je poniznost, kada smo svjesni svojih mana i talenata, ali živimo poštujući svoje dostojanstvo i ne uzvisujući se iznad drugih; drugo ustrajna vjera koja se ne gubi ni u olujama naših života, ali i kad mislimo da Gospodin šuti. Gospodin nije gluh na naše potrebe, već nas želi još više približiti sebi. I treće, Sirofeničanka nije tražila ništa za sebe, već za svoje dijete, čime nam je pokazala primjer potrebne ljubavi prema drugima. Mladi su na kraju razmijenili prigodne poruke upućene jedne drugima.