Uzroci su toga mali prihodi i slabo poznavanje zdrave prehrane, rekao je za Radio Vatikan Cédric Charpentier, zamjenik ravnatelja Svjetskoga programa za hranu na Madagaskaru. Madagaskar zapravo ima sve. Ima područja na kojima je poljodjelstvo uspješno, ali postoje također brojna područja na kojima su prirodni izvori stalno ugroženi vrlo čestim klimatskim šokovima, i na kojima su javne infrastrukture vrlo ograničene. Madagaskar je među deset afričkih zemalja koje su najviše izložene prirodnim katastrofama, i prvi je na kontinentu po štetama koje su prouzročili cikloni.

U toj zemlji, osim toga, 47% djece u dobi do pet godina trpi zbog usporenoga rasta. Stoga je ključan rad Svjetskoga programa za hranu kako bi se poboljšali uvjeti njihova života. Za nas je bitan kontinuitet školovanja, a to znači da su važne školske kuhinje kojih je premalo. Samo 350.000 učenika ima zajamčen jedan obrok dnevno. Ostala četiri milijuna u školi ne dobivaju nikakvu hranu, istaknuo je Charpentier, prenosi Vatican News.

Krhkost Madagaskara snažno se odražava i na području zdravstva. Ta se zemlja, naime, još nije potpuno oslobodila gube, a malarija je još uvijek endemska bolest tijekom cijele godine. Usto vladaju i bolesti kojima je uzrok nepostojanje odgovarajućih higijenskih uvjeta. Zbog toga se prisutnost redovnika na tom području, tijekom nešto više od stotinu godina, pokazala vrlo važnom zbog njihovih usluga u javnim bolnicama ili pak u izravnom upravljanju strukturama u kojima bolesnici mogu dobiti pomoć.

Među njima su Bolničke sestre milosrđa, čija je predstavnica, Filipinka, s. Maria Jardiolyn, istaknula pozornost prema osobama koje nemaju dovoljno sredstava za liječenje. Spomenula je i još vrlo rašireno praznovjerje te napomenula kako je u nekim područjima Madagaskara, nažalost, još uvijek potrebno poučiti ljude da kada je netko bolestan, mora doći u bolnicu. Mnogi, kada dođu, već su u vrlo teškom stanju.