Mahnić ponovno u svom Krku

Krk, (IKA) – Zemni ostaci krčkoga biskupa Antuna Mahnića su u subotu 23. studenoga, 82 godine nakon smrti, iz Zagreba preneseni u Krk i pohranjeni na časno mjesto u krčkoj katedrali.

U nazočnosti više tisuća vjernika s otoka Krka i s kvarnerskih otoka, gostiju iz Mahnićeva rodnog slovenskog Krasa, stotinjak svećenika, osmorice biskupa i nadbiskupa, u Krku su dočekani zemni ostaci toga značajnog biskupa s početka 20. st. Osim biskupa domaćina Valtera Župana, nazočni su bili riječki metropolit Ivan Devčić, porečko-pulski biskup Ivan Milovan, zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak, koparski biskup Metod Pirih, koji je predvodio pedesetak slovenskih hodočasnika iz Mahnićeve rodne župe, mariborski pomoćni biskup Anton Stres, kao i umirovljeni nadbiskupi Ante Jurić i Marijan Oblak te provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Petar Grubišić i izaslanici ostalih hrvatskih biskupija.
U pratnji trećoredaca, koji su tijekom posljednje 73 godine u svojoj crkvi na zagrebačkom Ksaveru čuvali tijelo pokojnoga biskupa Mahnića, lijes je prenesen na Velu placu, gdje je uza zvuke fanfara, limene glazbe i pjesme združenih krčkih zborova otpočeo obred prijenosa u krčku katedralu.

Biskupa Mahnića krčki je gradonačelnik prof. Dario Vasilić pritom nazvao najistaknutijim biskupom Krčke biskupije u novijoj povijesti, čije je djelo ostavilo dubok trag na kvarnerskim otocima, ali i šire. Služio je Bogu, Crkvi i narodu, a ovaj ga je narod prihvatio kao svoga, istaknuo je krčki gradonačelnik.
“Došao je dugo očekivani dan kada su se obistinile riječi bašćanskoga župnika popa Mata Milovčića, izrečene u Zagrebu 18. prosinca 1920. godine na sprovodu pokojnoga krčkog biskupa dr. Antuna Mahnića: Krčani neće mirovati, dok smrtni ostaci njihova Nadpastira ne budu našli svoj trajni počinak u oslobođenom Krku”, rekao u prigodnom slovu generalni vikar Krčke biskupije dr. Franjo Velčić, istaknuvši kako sve vjernike na kvarnerskim otocima prijenos zemnih ostataka “ispunja radošću i ponosom što će od sada biskup Antun Mahnić biti ponovno među nama”. On je zahvalio Zagrebačkoj nadbiskupiji i franjevcima trećorecima glagoljašima što su prihvatili teško oboljeloga i potom pokojnoga krčkog biskupa. Obraćajući se u duhu biskupu Mahniću, podsjetio je ukratko na tijek njegova života od zavičajnog Kobdilja, gdje je rođen 14. rujna 1850., pa sve do njegove bolesti, koju je proživljavao kao prognanik, najprije u Italiji, pa onda na liječenju u Zagrebu i do njegove smrti. On se pritom ukratko prisjetio biskupovih zauzimanja za glagoljicu. “Nisi prezao ni pred kojom poteškoćom. Ni polemike ni denuncijacije, koje su našle put do Beča i Rima, nisu te pokolebale. Beču si uporno ponavljao da je pitanje uređenja glagoljice crkveno pravo, a pred rimskim papom si ti, koji si u svaku borbu stupao kao rimski katolik, hrabro i odlučno uvjeravao o ispravnosti svoga stanovišta”, rekao je generalni vikar, istaknuvši potom Mahnićev program “rekristijanizacije čitave hrvatske katoličke javnosti i hrvatskih društvenih slojeva”, posebice se zauzimajući za mlade naraštaje. Bio je filozof i asket, beskompromisni borac za kršćanske ideale, zbog čega je često, pa i pedesetak godina nakon smrti, bio napadan. “Sada se, poput umorna prognanika, vraćaš u svoju katedralu”, rekao je dr. Velčić, nakon čega je uslijedio svečani ophod gradom do krčke katedrale, gdje je slavljena misa na staroslavenskome jeziku.

Tri prikladne homilije, koje su uslijedile nakon triju čitanja, održali su nadbiskup Jurić, nadbiskup Devčić i biskup Župan, posadašnjivana je uloga i mjesto biskupa Mahnića. Nadbiskup Jurić prisjetio se svoga biskupskog križa koji je dobio od svoga prethodnika Franića, a on od Bonifačića, koji je, pak, taj križ naslijedio od biskupa Mahnića. Pošavši od te simbolike, on je posebno istaknuo Mahnićevu čvrstu opredijeljenost za Krista i njegov križ, što nije bila nepromišljenost već “sveta nepopustljivost”, budući da se s istinom, koja je Krist, ne može cjenkati. Nadbiskup Devčić zahvalio je Krčkoj crkvi i biskupu Županu da su Crkvi u Hrvata omogućili pozabaviti se velikim Mahnićem, koji je bio i svet, i pastir i velik prorok u svome vremenu, no čiji spomen nije dovoljno slaviti ili pak imati njegov grob već je važnije s njime misliti sebe i svoje vrijeme. Za to, pak, nije dovoljno samo poznavanje njegova života, već i njegove duboke povezanosti s Bogom, koja se ne može razumjeti bez osjećaja za sveto. Jer, prorocima nije riječ dana radi njih samih, nego radi drugih, pa i novih naraštaja.

“Slavlja su za našu duhovnu korist. Ovo slavlje treba biti nama na izgradnju. On, svijetu mrtav, danas snažno progovara vjernicima Krčke biskupije i svim vjernicima Katoličke crkve, posebno u Hrvatskoj i Sloveniji”, rekao je u svojoj homoliji biskup Župan. I on se zadržao na Mahnićevim čvrstim načelima, askezi i duhovnom životu, ali i na intuiciji i vidovitosti kojima je znao prepoznati ideologije “koje su smišljenim besadržajnim frazama obmanjivale ljude”. “Znao je Mahnić da kada ponestane vjere i kršćanske nade, onda se rađaju narodu beznačajni izdajice i podle duše svake vrste. Da li je presmiono očekivati od nas da učinimo sveti zavjet da ćemo se truditi stjecati razumnost vjere kako bismo znali prepoznavati duhove? Okrivljavali su ga da se služi govorom mržnje. Ali Mahnić ne samo da nije nikoga mrzio, nego nije ni kritizirao ljude. Oni, pak, koji su Mahnića optuživali za govor mržnje, neviđenom su rušilačkom mržnjom uništavali sve i svakoga za koga su samo i pomislili da nije na njihovoj strani. Nemamo li pravo bojati se ako opažamo da se ponovno stvaraju fraze, koje služe kao pokrivala zloće?”, upitao se biskup Župan i podsjetio na Mahnićevu dalekovidnost. Kada je napisao da će mjesto intelektualizma doskora preuzeti voluntarizam, pragmatizam, okultizam i filozofija unutarnjeg doživljaja, potpuni relativizam tada je to za njega je bila prilika da se posveti radu s mladom inteligencijom. Mnogo je radio, mnogo šutio i molio, ali je i mnogo pretrpio i u tom je smislu govorio kako je neuspjeh sigurni put k uspjehu. “Dragi moji vjernici, naročito vi koji se zauzimate u župskim zajednicama, neka vas ni nerazumijevanje ni udarci, pa dolazili oni od bilo koga, ne obeshrabre. Dok radite i dok ste u jedinstvu s biskupom Bog je na vašoj strani”, rekao je krčki biskup, pozvavši vjernike da mole i za njega i za svećenike za koje je i Mahnić u smislu posvećenja poduzimao mnoge korake. Biskup Župan je potom zahvalio franjevcima trećorecima, dodavši: “Smijemo li pomišljati, dragi oci trećoreci da je vaša privola da se Mahnić vrati u svoj Krk providnosna odluka koja će pokrenuti procese od dalekosežne važnosti?”. Pritom je biskup Župan Mahnića nazvao ugodnikom Božjim po kome će krčka katedrala biti još značajnije mjesto molitve i iskazivanja štovanja tome značajnom biskupu, a tim činom Krčka biskupija izvršuje zavjet koji je izrekao župnik Milovčić na Mahnićevu pogrebu. “Neka nas njegov grob okuplja na molitvu i bude izvorom nadahnuća. A dobri naš pastir neka kod Boga zagovara za svoju biskupiju, za Crkvu u Slovenaca i Hrvata i neka nam izmoli slogu i mir” zaključio je krčki biskup.
Nakon mise, u kojoj se, među ostalim, pjevao i novoskladani himan na geslo biskupa Mahnića “In cruce salus” o. Ive Perana, uz prigodnu pjesmu dječjeg zbora župe Krk “Kapljice” zemni su ostaci položeni u pripravljenu grobnicu do ulaza u krčku katedralu.