Marija "nova Eva"

Uvodno biblijsko čitanje: “Anđeo odgovori Mariji: #!Duh Sveti sići će na te, i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona, u starosti svojoj, zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!#! Na to Marija reče: #!Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!#! I anđeo otiđe od nje” (Lk1,35-38).

1. Tumačeći događaj Navještenja, II. vatikanski koncil posebno ističe vrijednost Marijina pristanka na riječi Božjega glasnika. Za razliku od drugih sličnih biblijskih prikaza on je izričito očekivan od anđela: “Otac milosrđa je htio da predodređena majka prije utjelovljenja dade pristanak, da kao što je žena sudjelovala u davanju smrti, tako žena sudjeluje i u davanju života” (LG,56).
Lumen Gentium napominje suprotnost između Evina i Marijina ponašanja, kako je to prikazao sv. Irenej: “Kako je ta – tojest Eva – bila zavedena anđelovim govorom, tako da se iznevjerila Bogu prekršivši njegovu riječ, tako je ova – tojest Marija – primila radosnu vijest iz anđelovih riječi, tako da donese Boga, poslušavši njegovu riječ; i kako je ona bila zavedena da ne posluša Boga, ova se dopustila navesti poslušati Boga, i stoga je Djevica Marija postala odvjetnica djevice Eve. I kako je ljudski rod bio podvrgnut smrti po jednoj djevici, tako je od nje bio oslobođen po drugoj Djevici; tako je neposlušnost djevice bila uravnotežena poslušnošau Djevice…” (Adv. Haer., 5,19).

2. U izgovaranju svog potpunog “da” Božjemu naumu, Marija je potpuno slobodna pred Bogom. Istodobno ona se osobno osjeća odgovornom glede čovječanstva, budućnost kojega je povezana s njezinim odgovorom.
Bog predaje u ruke mlade žene sudbinu svih. Marijin “da” označuje pretpostavku da se ostvari naum koji je, u svojoj ljubavi, Bog predvidio za spasenje svijeta.
Katekizam Katoličke Crkve ukratko i djelotvorno sažimlje presudnu vrijednost za cijelo čovječanstvo slobodnog Marijina pristanka na Božji naum spasenja: “Marija Djevica sudjelovala je slobodnom vjerom i posluhom u ljudskom spasenju. Rekla je svoj “da” u ime čitavog čovječanstva: po svojoj poslušnosti postala je nova Eva, majka živih” (br. 511).

3. Svojim ponašanjem, Marija stoga podsjeaa svakoga od nas na tešku odgovornost prihvaćanja nauma Božjega u našem životu. Poslušna bez pridržaja spasiteljskoj volji Božjoj, koja se očitovala po anđelovim riječima, ona se stavlja kao uzor onima koje Gospodin proglašava blaženima jer “slušaju riječ Božju i muvaju je” (Lk 11,28). Isus, u odgovoru ženi, među mnoštvom, koja proglašava blaženom njegovu majku, pokazuje pravi razlog Marijina blaženstva: pristajanje uz volju Božju, koje ju je dovelo do prihvaćanja božanskoga majčinstva.
U enciklici Redemptoris Mater ponovno sam istaknuo da duhovno majčinstvo o kojemu Isus govori odnosi ponajprije upravo na nju. Doista “nije li baš Marija prva među onima #!koji slušaju riječ Božju i vrše je#!? I ne tiče li se iznad svega upravo nje onaj blagoslov kojim je Isus odgovorio na riječi one nepoznate žene?” (br. 20). Tako je Marija u odrečenom smislu proglašena prvom učenicom svoga Sina (usp. ondje) i, svojim primjerom, poziva sve vjernike da velikodušno odgovore na milost Gospodinovu.

4. Drugi vatikanski koncil zaustavlja se na prikazu potpunog Marijina predanja Kristovoj osobi i djelu: “Potpuno se posvetila kao Gospodinova službenica osobi i djelu svoga Sina, pod Njim i s Njime po milosti svemogućega Boga služeći otajstvu otkupljenja” (LG, 56).
Predanje Isusovoj osobi i djelu za Mariju znači tijesnu povezanost sa Sinom, majčinskom zauzetošću promicati njegov ljudski rast i sudjelovati u njegovu spasiteljskom djelu.
Ovaj posljednji oblik predanja Isusu Marija vrši “pod Njim”, tojest u podlaganju koje je plod milosti. Riječ je stoga o pravoj suradnji, da se ostvari “s Njim” i stvara, počevši od Navještenja, zauzeto sudjelovanje u otkupiteljskom djelu. “Stoga s pravom sveti oci smatraju – primjećuje II. vatikanski koncil – da Marija nije bila tek pasivno oruđe u Božjim rukama, nego da je sudjelovala u ljudskom spasenju slobodnom vjerom i poslušnošću. Doista, kako kaže sv. Irenej, ona je, #!slušajući postala uzrok spasenja i sebi i svemu ljudskomu rodu#! (Haer. 3,22,4)” (ondje).
Marija pridružena Kristovoj pobjedi nad grijehom drevnih praroditelja postaje “majkom živih” (ondje). Njezino majčinstvo, slobodno prihvaćeno u poslušnosti božanskome naumu, postaje izvorom života za cijelo čovječanstvo.

Zatim se Papa obratio nazočnim francuskim hodočasnicima:
Bit će mi radost sutra pođi na ponovni susret s Crkvom koja je u Francuskoj. Taj posjet je, kao i onaj prethodni, prije svega pastoralni. To rimski biskup, Petrov nasljednik, dolazi susresti svoju katoličku braću i sestre kako bi ih utvrdio u vjeri i poslužio jedinstvu.
Radostan sam po vama pozdraviti tu Francusku koju volim, taj narod zauzet za čovjekovo dostojanstvo; namjeravam uputiti novi poziv na solidarnost sa svima koji trpe u duši i u tijelu, s onima, dakle, koji žive u oskudici i koji su ugroženi kako u Francuskoj tako i izvan njezinih granica.
Svima vama koji prebivate na francuskom tlu upućujem srdačni pozdrav. Zazivam na vas Božji blagoslov i – “do sutra!”