Sestre su se za svetkovinu pripremale devetnicom i trodnevnicom koju je vodio župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića na Livani vlč. Tomislav Benaković.

Svečanu misu svetkovine, nakon cjelodnevnog klanjanja, predslavio je pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, uz koncelebraciju dekana osječkih dekanata preč. Adama Bernatovića i preč. Ivana Jurića te osječkih svećenika. Na misi se okupio veći broj Marijinih sestara iz Osijeka, Nove Kapele, Donjeg Miholjca te vjernika koji redovito dolaze u samostansku kapelicu na mise ili molitvene susrete štovatelja Blažene Djevice Marije čudotvorne medaljice.

Na početku mise biskup Ćurić je pojasnio što znači medaljica te pitao: „Što osjećamo kad u ruke primimo malu čudotvornu Gospinu medaljicu oblikovanu na temelju osobitog duhovnog iskustva sv. Katarine Laboure, kad je doživjela Marijino ukazanje jednog poslijepodneva, upravo 27. studenoga 1830., dok je još bila mlada sestra novakinja? Na zadnjem mjestu, ma zapravo nikada ne bismo htjeli u tom malom predmetu prepoznati neku čudnovatu, čarobnu moć koja djeluje sama za sebe, koja dolazi iz nekog drugog svijeta i, zapravo, ne pripada i ne dodiruje naše živote. Upravo suprotno, znak te male čudotvorne medaljice želimo gledati očima kršćanske vjere i njoj prepoznati još jedan podsjetnik koji nas upućuje na stazu biblijskoga iskustva vjere na kojoj susrećemo i prepoznajemo znakove Božjeg saveza i zajedništva s nama ljudima“.

Osvrćući se na naviješteno evanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj te prepoznajući u Mariji onu koja otkriva i upućuje na Isusovu prisutnost, u punoj osjetljivosti za potrebe i izazove s kojima se čovjek susreće na svom životnom putu, mons. Ćurić je rekao: „I današnja nam Božja riječ predstavlja Mariju kao onu koja je prepoznala Božju blizinu i njegovo djelovanje u svom životu. I prihvatila je živjeti i graditi svoj život u oslonjenosti i suradnji s Bogom. Ona je odgovorila Bogu, prepoznala je i vjerovala da je On živi Bog, koji ‘od koljena do koljena’ pokazuje svoju vjernost. Marijin nas primjer uči istinskom putu vjere, nasuprot onome što možemo prepoznati i u mentalitetu današnjeg vremena, kad je čovjek, unatoč tako razvijenim oblicima komunikacije i tehničkih pomagala, pretvoren u neku vrstu ‘osamljenika’, bez nutarnjega dijaloga, onog najdubljeg oslonca koje dolazi od povjerenja i doživljaja Božje ljubavi“.

Na kraju homilije posebno se obratio redovnicama, članicama Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice: „Drage Marijine sestre! Vama posebno danas želim da svoj život i poziv učvrstite na istini i snazi svojih zavjeta, zapravo, na svom osobitom ‘zajedništvu s jedinim Zaručnikom, Kristom’. Živite najviše od snage tog zajedništva! I ono će vas voditi do potreba bližnjih, da mognete i nadalje ostvarivati ono što je vaša družba sa sestrom Leopoldinom Brandis 1878. započela ostvarivati, što i danas ističete kao svoje poslanje: biti sestre koje svojim životom i apostolatom nastoje biti uprisutnjenje Marije, ponizne službenice Božje“.

Provincijalna poglavarica s. Kaja Ljubas na završetku misnog slavlja pozdravila je pomoćnog biskupa Ivana koji je po prvi puta u samostanskoj kapelici u službi biskupa predslavio euharistijsko slavlje. U znak zahvalnosti darovala mu je čudotvornu medaljicu sa željom da Bezgrešna Djevica Marija bude doista čudotvorna u njegovu životu, kao što je čudotvorna u životu Marijinih sestara i svih vjernika koji medaljicu nose s pouzdanjem.