Maturanti zagrebačke Nadbiskupske klasične gimnazije obilježili spomen na treću obljetnicu smrti Anamarije Carević

Maturantska zajednica sa zagrebačke Šalate, čiji bi član ove godine bila i pokojna Anamarija, zajedno sa svojim razrednicima i ravnateljicom škole prof. Ljubom Duvnjak uputila se u prijepodnevnim satima u zagrebačko naselje Sveta Klara, kako bi na tamošnjem groblju molitvom i paljenjem 15 lampiona, u spomen na pokojničinih 15 godina života, odala počast Anamariji Carević.

Nakon molitve i obreda blagoslova groba pokojne učenice NKG-a koju je predvodio duhovnik škole preč. Matija Pavlaković, uslijedila je misa zadušnica koju je u crkvi sv. Klare u istoimenom zagrebačkom naselju, s početkom u 12 sati, predslavio preč. mr. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu i novi predsjednik školskog odbora gimnazije.

U koncelebraciji preč. mr. Lukiću sudjelovali su školski duhovnik i rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković i župnik župe Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu p. mr. Stipo Balatinac, dok je tijekom misnog slavlja na raspolaganju za sakrament pomirenja bio vlč. Darko Pužin, domaći župnik.

U svojoj prigodnoj homiliji preč. mr. Lukić na početku je konstatirao kako je „ovaj trenutak zasigurno težak za svakoga koji je danas došao ovdje. Ljudski život, uz sve dobre i radosne trenutke, sastoji se i od teških trenutaka, križeva, patnje i sličnih stvarnosti. Ne mogu reći da me ovaj trenutak ne dira u srce; ne mogu reći da sam ovdje ravnodušan. Ma, ne možemo to reći niti za jedan trenutak života, bilo da se s drugima radujemo, bilo da s drugima plačemo. Posebno je težak trenutak kada se rastajemo od naših bližnjih, ali nas tješi Bog koji je sada posebno uz nas i lakše nam je jer smo ovdje okupljeni zajedno, jer smo jedni uz druge. Kao i često puta u životu, riječi ne mogu pružiti utjehu do kraja, ali prisutnost čovjeka, onoga do nas daje nam mogućnost da se na nekoga oslonimo, da s nekime u tišini podijelimo svoju bol”.

Vezujući se uz naviještenu Božju riječ četvrtog korizmenog tjedna naglasio je da naš „život na zemlji prolazi. Nakon smrti nastaje život vječni, život u zajedništvu s Bogom i svima u nebu. Ostaje upravo to – prisutnost i blizina. To je život vječni. Ljubi Boga i bližnjega. Bog svome izabranom narodu, svima nama želi podcrtati da nema života bez odnosa s Njime. Bog je ljut jer narodu ne može objasniti da je on jedini Bog i da ništa drugo na svijetu ne vrijedi za ovaj i za život vječni! Na temelju prvoga čitanja koje smo danas slušali, možemo razmišljati i ispitati sami sebe o svome načinu života, odnosima koje živimo prema Bogu i bližnjima. Kako da nam druga osoba, njezina patnja, njezin vapaj pomognu da se pokrenemo i da budemo bližnji; da Boga, svijet i bližnje doživljavamo srcem”, zapitao je okupljene maturante te im pokušao dati odgovor pozivom: „Otvorimo se danas, prihvatimo srcem Boga, pronađimo smisao života u Bogu koji jest uvijek s nama, koji za sebe samoga kaže Ja jesam. Učimo iz iskustva, iz Riječi, iz života drugih, iz primjera koji su donijeli i donose svjetlo našem životnom putu. Ugledajmo se u mnoge koji su toliko toga u životu prije nas uspjeli!”, zaključio je propovjednik.

Na koncu homilije čestitao je okupljenim članovima gimnazije na ovoj hodočasničkoj inicijativi zapitavši ih: „Jeste li vi sveci? Znat ćemo nakon smrti. Ali, danas ste učinili nešto lijepo za bližnje, danas ste bili blizu i zajedno u molitvi za Anamariju; danas ste učinili dobro za sebe i za druge; danas ste uljepšali svijet. Mnogo toga dobroga činimo jedni za druge; mnogo toga dobroga roditelji učine za djecu, prijatelj za prijatelja itd.; ovakva nas iskustva odgajaju, ovakva nam iskustva pomažu da vjerujemo u dobro! Nemojmo živjeti od priče, zaživimo u svome životu svu ljepotu koju redovito riječima opisujemo! Zaživimo ljepotu koju često puta sanjamo kao neostvarenu! Zaživimo u svojoj životnoj stvarnosti one osjećaje koje nosimo u srcu! Nosimo Boga u sebi, da živi Isus Krist, a ne više ja, moje slabosti i moja nemoć. U nama neka djeluje Bog svemogući, koji je jakost, koji je život, koji je jedini put do Oca, do vječnosti. Molimo danas zajedno za našu pokojnu sestru, ali i jedni za druge, da budemo na ovom putu/hodočašću prema vječnosti podrška, oslonac i pomoć jedni drugima, te da to zajedništvo nastavimo živjeti jedni s drugima i s Bogom u vječnosti”, poručio je na kraju preč. Lukić.

Dostojanstvu spomen-slavlja pridonijeli su sjemeništarci maturanti svojim posluživanjem kod oltara te maturanti škole svojom pjesmom pod vodstvom prof. Ankice Juričić.

Misnom slavlju prisustvovala je majka pokojne Anamarije, Nataša Carević i tajnica Zaklade za obnovu Bazilike Presvetoga Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra „Anamarija Carević“ Ivana Mišetić.

Na kraju hodočašća i prigodne komemoracije nastale inicijativom vodstva gimnazije i njene generacije maturanata 2022./2023., upriličena je i kratka okrjepa za stotinjak učenika i djelatnika gimnazije u organizaciji župe domaćina.