Mediji: mreža komunikacije, zajedništva i suradnje

Draga braćo i sestre!

1. Ponesen četrdesetom obljetnicom završetka Drugoga vatikanskog ekumenskog sabora, rado podsjećam na Dekret o sredstvima društvenih komunikacija Inter Mirifica, koji je u prvom redu prepoznao moć medija u njihovu utjecaju na čitavo ljudsko društvo. Neophodnost što bolje uporabe tih mogućnosti, u korist čitavoga čovječanstva, potakla me da se, u ovoj mojoj prvoj Poruci za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, osvrnem na viđenje medija kao mreže koja je u stanju olakšati komunikaciju, zajedništvo i suradnju.

Sveti Pavao u svojoj Poslanici Efežanima potanko opisuje naš ljudski poziv “dioništva na božanskoj naravi” (Dei Verbum, 21): po Kristu možemo stupiti pred Oca u jednom Duhu; tako nismo više tuđinci ni i pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji, postavši sveti hram i prebivalište Božje (usp. Ef 2,18-22). Ova uzvišena slika života zajedništva uključuje sve vidove našega kršćanskoga života. Poziv da istinski prihvatimo samoobjavljenje Boga u Kristu u stvarnosti označava poziv da prepoznamo Njegovu dinamičnu snagu u nama, snagu koja se od nas želi proširiti i na druge, kako bi ova ljubav doista postala prevladavajućom mjerom svijeta (usp. Homilija za Svjetski dan mladih, Koeln, 21. kolovoza 2005.).

2. Tehnološki napredak na području medija nadvladao je vrijeme i prostor, omogućavajući trenutnu i izravnu komunikaciju među osobama pa i kada ih dijele ogromne razdaljine. Ovaj razvitak dovodi do ogromnog potencijala u služenju općem dobru te “predstavlja baštinu koju valja čuvati i promicati” (Brzi razvoj, 10). No, kao što nam je dobro poznato, naš je svijet daleko od toga da bi bio savršen. Svakoga dana primjećujemo kako neposrednost komunikacije ne dovodi uvijek do ostvarivanja suradnje i zajedništva unutar društva.

Prosvijetliti savjesti pojedinaca, kao i pomoći im da razviju svoje mišljenje, nije nikad neutralan pothvat. Istinska komunikacija iziskuje hrabrost i odlučnost. Iziskuje odlučnost onih koji rade u medijima da ne popuste pod težinom tolikih informacija te se pomire s parcijalnim i provizornim istinama. Iziskuje ponajprije istraživanje i širenje onoga što je smisao i konačni temelj ljudskoga postojanja, osobnoga i društvenoga (usp. Fides et Ratio, 5). U ovome svijetu mediji mogu konstruktivno pridonijeti širenju svega što je dobro i istinito.

3. Poziv medijima današnjice da budu odgovorni, da budu protagonisti istine i promicatelji mira koji iz nje proizlazi, podrazumijeva velike izazove. Premda razna sredstva društvenog komuniciranja olakšavaju razmjenu informacija i ideja, pridonoseći međusobnom razumijevanju različitih skupina, istodobno ona mogu biti zaražena dvoznačnošću.

Sredstva društvenih komunikacija mogu se usporediti s “velikim okruglim stolom” dijaloga čovječanstva, no neke tendencije unutar njih mogu proizvesti monokulturu koja zamagljuje kreativni genij, preoblikuje složenu finoću misli te obezvrednjuje zanimljivosti običaja vezanih uz kulturu i individualnost religijskoga creda. Do ovih izobličenja dolazi kad medijska industrija postane smislom samoj sebi, okrenuta samo zaradi, te gubi iz vida svijest o odgovornosti u službi općem dobru.

Stoga je uvijek potrebno jamčiti točno izvještavanje o događajima, iscrpno tumačenje tema od javnoga značenja, pravilno predstavljanje različitih stajališta. Od posebnoga je značaja potreba da se podrži i ohrabri bračni i obiteljski život, jer se time upravo stavlja u odnos s temeljem svake kulture i svakoga društva (usp. Apostolicam Actuositatem, 11). U suradnji s roditeljima, sredstva društvenih komunikacija, kao i zabavna industrija, mogu biti potpora u teškom ali osobito ispunjujućem pozivu odgoja djece, tako što će predstavljati izgrađujuće uzore života i ljubavi (usp. Inter Mirifica, 11). Kako li se samo svi osjećamo obeshrabreni i potišteni kada se dogodi suprotno!

Ne pati li naše srce ponajprije kad se mlade podvrgne ponižavajućim i lažnim izrazima ljubavi, koji ismijavaju dostojanstvo od Boga darovano svakoj ljudskoj osobi te prijete dobru obitelji?

4. Da bih ohrabrio kako konstruktivnu prisutnost, tako i pozitivno poimanje medija u društvu, htio bih podcrtati važnost triju točaka, što ih je naznačio moj časni prethodnik papa Ivan Pavao II., točaka koje su nezaobilazne u služenju usmjerenom na opće dobro: odgoj, sudjelovanje i dijalog (usp. Brzi razvoj, 11).
Odgoj za odgovorno i kritički osmišljeno korištenje medija pomaže osobama da se njima služe na razuman i prikladan način.

Upečatljiv dojam što ga posebice elektronski mediji ostavljaju stvarajući novi rječnik i nove slike koje tako lako uvode u društvo, ne smije se podcijeniti. Upravo stoga što suvremeni mediji suoblikuju popularnu kulturu, oni moraju nadvladati svaki pokušaj manipulacije, osobito mladima, nastojeći, nasuprot tome, odgajati i služiti. Na taj će način mediji moći jamčiti ostvarivanje građanskog društva dostojnoga ljudske osobe, a ne njegovo raspadanje.

Sudjelovanje u medijima proizlazi iz same njihove naravi, kao dobra namijenjenog svim ljudima. Kao javni servis, društvene komunikacije traže duh suradnje i suodgovornosti, uz skrupuloznu osjetljivost na javne resurse i ispunjenje javnih zadataka (usp. Etika u društvenim komunikacijama, 20), uključujući tu i utjecanje regulativnim propisima i ostalim odlukama ili strukturama određenim za tu svrhu.

Konačno, mediji moraju znati iskoristiti velike mogućnosti koje proizlaze iz promicanja dijaloga, razmjene među kulturama, izricanja solidarnosti i iz veza mira. Na taj način oni postaju utjecajna i cijenjena sredstva u izgradnji civilizacije ljubavi, koja je težnja svih naroda.

Siguran sam da će napori oko promicanja ovih triju točaka pomoći medijima da se razviju u mrežu komunikacije, zajedništva i suradnje, pomažući muškarcima, ženama i djeci da postanu još svjesniji dostojanstva ljudske osobe, odgovorniji i otvoreniji prema drugima, osobito prema onim članovima društva koji su u potrebi i koji su slabi (usp. Redemptor Hominis, 15; Etika u društvenim komunikacijama, 4).

Zaključujući, želim podsjetiti na ohrabrujuće riječi svetoga Pavla: Krist je mir naš. On koji od dvoga učini jedno (usp. Ef 2,14). Razorimo pregrade neprijateljstva koja nas dijele i izgradimo zajedništvo ljubavi, prema naumima Stvoriteljevim, objavljenim po Njegovu Sinu!

U Vatikanu, 24. siječnja 2006., o svetkovini sv. Franje Saleškoga

papa Benedikt XVI.