Tekst za pobožnost pripremila je s. Elizabeth Carranza, TST, iz Filipina[1]. Korizmenu pobožnost na početku ovogodišnjeg Velikog tjedna vodili su animator instruktor Božidar Vučetić i polaznica programa cjeloživotnog obrazovanja na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu „Laudato si’! Dijalogom do cjelovite ekologije“ Marina Zgradić iz Sutomora. U sunčano popodne u molitvenom ozračju okupila se manja skupina vjernika kod mjesnog groblja i crkve sv. Petke, a posljednju postaju molili su u župnoj crkvi sv. Marije u Šušanju.

Tekstovi iz enciklike čitani na svakoj postaji te prigodna promišljanja uklopili su se u netaknutoj prirodi kojom su hodili vjernici kroz maslinike, uz pogled na grad i luku Bar. Naslovima i tekstovima postaja prošlo se križni put koji se inače moli župama, ali bilo je i novih postaja nad kojima su vjernici ostali razmatrati: ustanova euharistije, Isusova agonija u Getsemaniju, raskajani razbojnik, Marija i Ivan kod podnožja križa, uskrsnuće.

Na početku svake postaje vjernici su mogli spontano moliti na svoje nakane tako da se molilo za mir u Ukrajini, za brzo ozdravljenje i izlazak iz samoizolacije đakona i župnog upravitelja, za mlade, posao roditelja, za zdravlje starijih i dr.

Na početku je Marina Zgradić predstavila encikliku i posvjedočila kako ju je osobno doživjela. „Laudato si’ melem je za dušu, potvrda svih mojih desetljetnih promišljanja i svega praktičnog dosadašnjeg djelovanja“, kazala je. Naglasila je da je enciklika povezala socijalni nauk Crkve, biblijsku teologiju i praktičnu ekologiju. Nakon uvoda u encikliku, animator instruktor Božidar započeo je s pučkom pobožnošću. „U prisutnosti Boga, našeg Stvoritelja punog ljubavi, došli smo radi obnove po milost i mudrost. Učini nas odgovornim članovima zemaljske zajednice. Dok se okupljamo na Put križa s Isusom, tvojim Sinom, u svjetlu Laudato si’, obnovi naš duh i osvijesti u nama da smo svi dio jedne svete zemaljske zajednice koja također putuje svoj križni put zbog naših krivih putova“, molio je.

Na prvoj postaji u kojoj je promišljalo u ustanovljenju euharistije animator Božidar je pročitao: „Euharistijski Isus nastavlja hraniti naš duh i ostaje u nama i s nama kao naš stalni suputnik. Poput Isusa, i zemlja nas nastavlja hraniti i održavati životom. Nauči nas da i mi budemo poput Isusa i načini od nas kanale svoje životvorne ljubavi jedni prema drugima i prema cijelom stvorenju.“ Svi zajedno su izmolili završne molitve u crkvi sv. Marije u Šušanju: Molitvu pape Franje za našu zemlju iz enciklike Laudato si’ i Molitvu našem dragom i suosjećajnom Bogu usred trenutne globalne zdravstvene krize sestre Elizabeth Carranze.

U pobožnosti u kojoj su ljudi tražili put u dublju spoznaju svoje vjere i suodgovornosti za sve stvoreno, simbolično je što se stalo kod tri izvora kod kojih je mještanin mr. sc. Zdravko Paladin pokazao i maslinu koja pripada njegovoj obitelji, staru više od 700 godina. Prije zadnje postaje, kod zadnjeg izvora, mr. sc. Paladin je pojasnio da su to „bili rubni krajevi Austro-ugarske monarhije i 1903. godine, kao što se može vidjeti i po brojkama, car Frajo Josip je dao da se urede svi lokalni izvori. Tako da je na česmi do dolaska komunista na vlast pisalo ‚Franc Jozef’‘.“ Time je križni put uz duhovnu zadobio kulturnu dimenziju.

Na koncu je Marina Zgradić, turistička voditeljica po zvanju, zaključila: „Nažalost, kao što smo danas iznova čuli nikada nismo tako povrijedili i maltretirali naš zajednički dom kao eksploatacijom planeta u zadnjih dvjesto godina. Svake godine nestaju tisuće biljnih i životinjskih vrsta. Priroda je bila moj saveznik te nisam imala tremu pri predvođenju ove pobožnosti. Svi mi možemo surađivati kao Božji instrumenti za brigu o stvaranju, svatko prema svojoj vlastitoj kulturi, iskustvu, uključenosti i talentima. Svi smo se usuglasili da je ovaj pješački križni put, iako neplanirano, prešao u rad manje skupine te je dobio još jednu intimniju i osobniju – meditativniju karakteristiku, gdje se svatko od nas mogao izraziti, i još više uživati. Zahvalni smo Bogu za današnje intenzivno iskustvo Božje blizine i osvješćivanja znakova vremena i problema u suvremenom svijetu.“

Naglasila je ekološku dimenziju pješačkog križnog puta. Naime, svake godine kulturom odbacivanja nastaju stotine milijuna tona otpada, veći dio nerazgradivog, visoko otrovnog i radioaktivnog. Nasilje prisutno u našim srcima, ranjenim grijehom, odražava se i u simptomima bolesti vidljivim u tlu, vodi, zraku i svim oblicima života. Zbog toga je zemlja, opterećena i opustošena.

Prevoditeljica teksta je rekla da mladi današnjice žele biti Šimuni Cirenci papi Franji u nastojanju oko zaštite našega zajedničkog doma i širenju svijesti o tome. „Želimo da naše vrijeme bude zapamćeno po buđenju novog strahopoštovanja prema životu, čvrstoj odlučnosti da se postigne bio-održivost, ubrza borba za pravdu i mir i radosno slavlje života. Probuditi više ljudi da učine isto,“ kazala je Zgradić. U osvrtu na križni put također je istaknula: „Mi nismo bez prijašnjeg iskustva molitve u prirodi, ali danas je bilo posebno – zbog manje skupine. Razmišljamo kako bi ovaj i ovakav Put križa, Put ljepote – divljenja Božjem stvaranju mogao biti dio turističke ponude s prijateljima vjernicima koji vode manje pješačke ture za strane turiste.“

Na kraju nije bilo čašćenja, već se svatko osvježio vodom koju je uzeo s izvora, što je doprinijelo još dubljoj i vidljivijoj pokorničkoj dimenziji pobožnosti. Svim sudionicima podijeljen je primjerak časopisa Book – mjesečnika za novu evangelizaciju.

[1] http://sthelierscatholic.org.nz/wp-content/uploads/2020/04/Way_of_the_Cross_in_the_Light_of_Laudto_Si.pdf