Na početku propovijedi fra Zvonimir je podsjetio da evanđelja često spominju mnoštvo koje je Isusa slijedilo, koje ga je dolazilo slušati i jednostavno biti s njim.

„Dragi mladi, i mi smo ovdje jedno mnoštvo. Nismo masa jer masa je nešto neodređeno, skupina ljudi okupljena iz različitih interesa. Mi smo mnoštvo okupljeno s jednim interesom: želimo Gospodina, želimo njegov kruh, želimo se hraniti njegovim Presvetim tijelom”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, napominjući kako vjernike ”u svakoj euharistiji Gospodin hrani i svojom riječju”.

„Kršćani trebaju biti ljudi vjere, a ne oni koji mrmljaju na Boga. Slijepo Bogu vjerovati pa i onda kada se čini da je sve protiv nas i protiv Njega, kada se čini da su sile ovoga svijeta jače od Gospodina. I tada treba ustrajati u vjeri. Što znači jedno moje životno razočaranje, jedan pad, pred onim obiljem kojemu me Gospodin vodi? Trebamo uvijek sebi ponavljati: neću kukati, neću mrmljati, ništa mi nije teško, s Bogom ću hoditi kroz ovaj život!“, kazao je fra Zvonimir pojasnivši da se k Isusu najsigurnije dolazi po sakramentima.

„Na to nas zapravo poziva i sam Isus kad kaže: Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. (… ) Potrebno je vjerovati Isusu. Kako se vjeruje? Kao što dijete vjeruje mami ili tati kad mu pružaju ruku i zovu ga da napravi svoj prvi korak. Dijete vidi da su roditelji malo udaljeniji od njega nego inače. No u srcu osjeća da ga oni ne napuštaju, i unatoč daljini osjeća toplinu ljubavi koja ga ohrabruje da može zakoračiti znajući da će ga ruke roditelja dočekati. To je vjera, braćo i sestre. Baciti se u Božje ruke, u Božji zagrljaj”, kazao je međugorski župnik.

Na kraju je pozvao okupljene da se u mnoštvu prijetnji, strahova i razočaranja ne prepadnu i ne pogube, već da uvijek idu za nebeskim kruhom te da uvijek teže za nebeskim stvarima i za onim Srcem koje i njihova srca uzdiže i vodi u nebo.

Nakon mise upriličena je predstava zajednice Cenacolo.