U propovijedi, nakon što se osvrnuo na događaje od prije četiri desetljeća, fra Miljenko je kazao da ”s najvećom pomnjom skupljajući plodove svih milosti koje nam je dobri i milosrdni Bog ovdje izlio, mi u poniznosti i jednostavnosti srca večeras sa pćsalmistom kličemo: Kako li je dragocjena, Bože, dobrota Tvoja nad nama; U Tebi je naš izvor životni; Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. I zakrili dobrotom sve koji Te ovdje štuju (usp. Ps 35). Večeras u Međugorju, puni zahvalnosti, blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom!”, rekao je.

”Gospi, Blaženoj Djevici Mariji, Majci našoj” zahvalio je na ovom milosnoj povijesti. ”Hvala Ti, Kraljice mira, jer si ponad drače u ovome kamenu utisnula cjelov svoje ljubavi u naše živote, obgrlila nas svojim nebeskim zagrljajem i dala nam toplinu svoga majčinskog srca! Hvala Ti za svaki onaj osjećaj mira kada iz užurbane svakodnevnice dođemo pred Tvoj kip i samo zastanemo. Zastanemo i sklopimo ruke zahvalni što si baš na ovaj naš napaćeni narod spustila svoju ruku i obgrlila ga svojom dobrotom i milošću. Narod koji je stoljećima zvonio Tvoje anđeoske pozdrave i pozdravljao Te ranom zorom, o podne i u sutone, doživljavajući Tebe, Majku svoju, kako to piše lirski tumač biblijskih tekstova, kao „stvorenje u svojoj prvoj časti i u svome konačnom procvatu, kako je izašlo iz Boga u zoru svoga izvornog sjaja”, kazao je o. Šteko, objašnjavajući da se iz tog ”mjesta već četiri desetljeća rađaju pozivi na molitvu, sakramentalni život, pokoru i obraćenje za čovječanstvo koje živi u teškome i krajnje opasnome stanju, izazvanom ljudskim grijesima”.

Gospa je i dalje tu i promatra svoju djecu

”Marijina posredništva u povijesti vezana su uvijek i uz njezine majčinske uloge. Znamo da je dužnost svih roditelja da, jer su svoje dijete Božjom snagom i milošću rodili za ovaj svijet, učine sve što je u njihovoj moći da ga rode i za nebo. Tek to je pravi dovršetak rađanja djece. Roditelji koji to ne učine, nisu mnogo učinili za svoje dijete, makar mu dali sve drugo”, rekao je propovjednik.

”Ne treba zaboraviti i da kao trajan starozavjetni podsjetnik stoji da su pojedinci među Izabranim narodom, u četrdesetogodišnjem hodu pustinjom, okretali svoja srca i lica prema Egiptu, mrmljajući i želeći pošto-poto, i unatoč svemu, imati neko svoje zlatno tele za štovanje”, kazao je govoreći o biblijskoj simbolici broja 40. Dodao je da su ”bez sumnje, neki ljudi uvijek skloni ostaviti put svetosti i okrenuti se teletu” te da ovaj svijet danas nudi veliki broj teladi za štovanje.

”A Gospa je i dalje tu i promatra svoju djecu. I čeka. U svojoj bjelini i jednostavnosti Ona čeka i moli za svoju djecu. Čeka da progledaju srcem i ponovno ga napune izvornom Božjom dobrotom i milošću. Gospa je uz svog Sina najsavršenija ikona slobode i oslobođenja čovječanstva i svemira. U nju Crkva mora gledati da bi u punini shvatila značenje svojeg poslanja (CDF, Libertatis conscientia, 22. 3. 1986., br. 97). Majko i Kraljice mira, na dlanu svoje vjernosti i nevjernosti darujemo Ti večeras svoja srca. I molimo Te: Učini srca naša po srcu svome i svoga Sina! Amen”, zaključio je fra Miljenko.

Procesija do crkve sv. Jakova

Prije mise, prvi put ove godine održana je procesija do crkve sv. Jakova u kojoj je sudjelovalo mnoštvo hodočasnika iz cijeloga svijeta, župljana Međugorja i okolnih mjesta.

Međugorski župnik fra Marinko Šakota kazao je da je procesija od Gospinog kipa do crkve simbolika da ”Gospa vodi Isusu”.

”Gospa u svemu što čini ovdje vodi nas Isusu, vodi nas euharistiji”, pojasnio je fra Marinko Šakota, koji je predvodio procesiju.
”Ovo je čudo Međugorja. Netko i dalje traži nešto nadnaravno, ali je ovo čudo veliko. Cijeli svijet je u panici i strahu zbog ove pandemije, ali ovo ovdje je nešto veličanstveno”, rekla je o velikom broju okupljenih hodočasnika časna sestra Marina Ivanković, rođena u međugorskoj župi, javlja mrežni portal Radiopostaje Mir Međugorje (radio-medjugorje.com).