Nadbiskup Vukšić sudjelovao u arhijerejskoj liturgiji u Strumici
Strumica (IKA)
Vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić u pratnji skopskog biskupa i strumičko-skopskog eparha Kire Stojanova u nedjelju 20. studenog pohodio je katedralnu župu Uznesenja Blažene Djevice Marije za vjernike istočnog obreda u Strumici.
Arhijerejsku liturgiju predvodio je eparh Stojanov, a prigodnu propovijed uputio je nadbiskup Vukšić.
U pozdravnom govoru eparh Stojanov je rekao: „Dok pozdravljam sve vas ovdje prisutne velika mi je čast i zadovoljstvo da ovdje među nama mogu pozdraviti preuzvišenog gospodina mons. dr. Tomu Vukšića, nadbiskupa i metropolita vrhbosanskog. Preuzvišeni iskreno Vam zahvaljujem što ste u svojoj zauzetosti našli vrijeme, a to može samo ljubav, da posjetite našu Crkvu u Makedoniji gdje je prvi evangelizator bio apostol naroda sv. Pavao, koji je neobično volio Crkvu koju je osnovao u Makedoniji u Filipima i drugim gradovima i mjestima odakle i potječe ova naša zajednica. Ovaj dan za nas je radost i ponos. Papa Franjo postojano nas poziva da imamo osjećaj za one koji su na marginama i za malene, zato smo ponosni što ste vi danas među nama katolicima u Makedoniji istočnog i zapadnog obreda, koji smo malobrojna Crkva u našoj domovini. Stoga neka je blagoslovljen vaš dolazak, kazao je eparh Stojanov.“
U propovijedi nadbiskup Vukšić je kazao: „’Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi’ (Ef 2,4), poslao je među ljude Isusa Krista, koji je po svom djelu, smrti i uskrsnuću otkupio neposlušne sinove i kćeri. Svima je po Isusu Kristu ponudio izbavljenje iz stanja grešnoga neposluha i okupio ih u novi narod Božji, u zajednicu svojih vjernika, koju nazivamo Crkva. Nakon prolaska kroz vrata krštenja i ulaska u zajednicu novoga naroda Božjega, Bog, koji je bogat milosrđem, prima svakoga kršćanskog vjernika i po Crkvi nudi mu svoje svete tajne koje su sredstva Božjega blagoslova i mjesta Božje prisutnosti. Tako je i nas, koje je u svoje vrijeme po krstu oživio zajedno s Kristom, danas okupio u katedrali Uspenja Presvete Bogorodice na ovo sveto euharistijsko slavlje.“
Pojasnio je da je „euharistijsko slavlje uvijek vrijeme i mjesto kada Isus, pod prilikama kruha i vina, i svaki put iznova, dolazi među svoje učenike. To je također prigoda kada Isus po navještaju Riječi Božje opet govori i kada ih po tumačenju Crkve Duh Sveti upućuje u svu istinu te kada ih po njihovu obraćenju i pristajanju uz Božja pravila podržava na pravom putu i vodi prema vječnom životu.“
U propovijedi je nadalje protumačio: „Naša vjera i naša nada nisu sȁmo naše djelo i plod sȁmo naših opredjeljenja, želja i nastojanja. Ni naše buduće spasenje također. Naspram napasti takvog uvjerenja i ponašanja, apostol Pavao opominje da smo – i neka to još jednom odjekne ovom dvoranom – Božjom ‘milošću spašeni po vjeri. I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.’ (Ef 2,8-9). Postavlja se onda pitanje: Što je s čovjekovim dobrim djelima? Čemu ona služe? I što kršćanin može učiniti za svoje spasenje? Kršćanska je istina da je spasenje čovjeka milost Božja i dar Božji. Čovjek ne može spasiti sebe samoga i ne spašava se svojim djelima. Ali kršćanin svojim dobrim djelima očituje da je njegova vjera živa jer ‘vjera ako nema djelâ, mrtva je u sebi’ (Jak 2,17). I nitko se ne smije hvaliti svojim djelima jer, kao Božja stvorenja: ‘Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo’ (Ef 2,10). Kršćanin je stvoren da vrši dobra djela. A njegova dobra djela, koja su također Božje ‘stvorenje’ i Božji dar, dokazuju da je on mjesto Božje prisutnosti. Ona su produžena ruka Božje dobrote i očituju da je kršćaninova vjera zaista živa. Naša dobra djela su tako ustvari Božja djela jer je kršćanski vjernik Božje stvorenje koje živi i ostvaruje se u dobrim djelima i po njima svjedoči Božju ljubav.“
Obraćajući se okupljenima, kazao je: „Draga braćo i sestre Kristovi vjernici i svi prisutni svećenici! Radujem se što sam danas zajedno s vama u Strumici. I zahvaljujem Božjoj providnosti što me, po pozivu vašega vladike, dovela na ovo euharistijsko slavlje. Poštovani i dragi vladika Kiro, hvala ti! Ovdje je Crkva Kristova prisutna od apostolskih vremena, jer Makedonija je kraj, čije se ime čita već na biblijskim stranicama. Njezini ljudi su već tada – da posudimo riječi apostola Pavla – oživljeni zajedno s Kristom i milošću spašeni (usp. Ef 2,5). To je bilo tako jer se u ime Isusovo propovijedalo obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema. Vi ste danas toga nasljednici i potomci i budite tomu ponosni svjedoci (usp. Lk 24,47-48).“