Slavlje je, kao i svake godine, 2. veljače započelo svečanim Jutarnjim hvalama i misom koju je predvodio pomoćnik rektora samostanske crkve mo Ivan Andrić.

Zbog epidemioloških mjera prvi dio slavlja bio je kraći, bez procesije, ali s blagoslovom svijeća, nakon kojega je zbor otpjevao svečanu Peranovu Slavu. Nakon liturgijskih čitanja i propovijedi sestre su zapalile svijeće i obnovile zavjete. U prinosu darova, uz pratnju orgulja, sestre su prinijele: svijeću, Konstitucije, list s popisom jubilarki, vodu, vino i hostije.

U propovijedi voditelj misnoga slavlja rekao je: „Drage sestre, danas Crkva slavi blagdan prikazanja Gospodinova. Ovaj takoreći bogoštovni čin, koji danas u duhu promatramo u jeruzalemskom hramu, prati i jedan snažan proročki čin. Po prorocima Šimunu i Ani sam Bog predstavlja svojega Sina Jedinorođenca. Taj Sin jest Svjetlo na prosvjetljenje naroda i objavljuje se na slavu puka svojeg izraelskoga. Taj Sin Krist postavljen je na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan. Isus je znak osporavan. On i njegova riječ jesu znak i pozivaju na odluku. Pred njim se teško ostaje ravnodušan.“

Potom je podsjetio kako se u kršćanskom Istoku današnji blagdan naziva ‘blagdan susreta’: „Liturgija prikazanja Gospodnjega jest u znaku susreta između Boga i njegova naroda. Čovječanstvo susreće svojega Gospodina, u tome je jedan dio sadržaja ovoga svetog dana. Na Zapadu se u bogoslužju razvija i simbol svjetla. Otud mu i naziv Svijećnica. S vidljivim znakom svijeća želi se naglasiti da Crkva u vjeri susreće onoga koji je Svjetlost svijeta, svjetlost na prosvjetljenje naroda. I mi ga kao vjernici primamo da bismo tim svjetlom prvo rasvijetlili sebe, a onda to svjetlo nosili i svijetu, nosili drugima.“

Citirajući Poslanicu Hebrejima, propovjednik je istaknuo: „Smijemo se njemu približiti da bismo primili to njegovo milosrđe jer on je prijestolje milosti. Te riječi sadrže ujedno veliku istinu i utjehu za nas koji smo primili dar i zadaću posebnoga posvećenja u Crkvi. I vi ste se, drage sestre, kandidatice i postulantice s velikim povjerenjem približile prijestolju milosti koje je Krist. Vi ste se približile njegovu križu, njegovom Presvetomu Srcu, njegovoj božanskoj prisutnosti u presvetoj euharistiji. Svaka od vas njemu se približila. Njemu, koji je izvor čiste i vjerne ljubavi. To je tako velika i tako lijepa ljubav. Ni cijeli život nije dovoljan u zamjenu za ono tko jest Krist i ono što je Krist za nas učinio.“

Potom je riječima svetoga pape Ivana Pavla II. izrazio snažnu poruku sestrama: „Živite u punini svoje posvećenje Bogu, kako ne biste dopustili da ovomu svijetu uzmanjka zraka božanske ljepote koja treba osvjetljavati hod ljudske egzistencije. Kršćani, utonuli u zanimanja i brige ovoga svijeta, premda i oni pozvani na svetost, imaju potrebu pronaći u vama pročišćena srca koja u vjeri gledaju Boga. Svijet i Crkva traže istinske Kristove svjedoke i posvećeni život dar je koji Bog nudi da pred očima svih kršćana, svih ljudi, bude stavljeno ono što je rečeno Mariji kao jedno jedino potrebno. Vi znate komu ste povjerovali, dajte mu sve! Naši suvremenici žele u posvećenim osobama vidjeti radost koja proizlazi iz bivanja s Gospodinom.“