Monografiju su zajednički izdali Sisačka biskupija i Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu, a donosi prikaz dva misala i jednog antifonara koji spadaju među najvrjednije, najljepše i najraskošnije knjige koju posjeduje hrvatska kultura i s kojima se ni jedna slična reprezentativna liturgijska knjiga ne može usporediti. Sami misali napisani su krajem 15. stoljeća na inicijativu i uz financijsku potporu biskupa Jurja, ali nisu završeni za vrijeme njegova života te su svoj doprinos izradi tog djela dali i kardinal Toma Bakač, te biskup Aleksandar Ignacije Mikulić.

Knjigu su karlovačkoj publici predstavili sisački biskup Vlado Košić i autor, a na početku goste i sve okupljene pozdravio je rektor Svetišta mons. Antun Sente.

Govoreći o biskupu Jurju, Pelc je rekao kako premda je slabo poznat u povijesnim izvorima iza sebe je ostavio ukoričeno blago za vječnost. „Rođen je oko 1450. godine u mjestu Steničnjaku, koje danas ne postoji, a nalazilo se na rubu Sisačke biskupije između Topuskog i Karlovca i u to doba bilo je važan kaštel. S tek osamnaest godina postao je nadredbenim opatom opatije u Topuskom, a nešto kasnije postaje i zagrebački kanonik, te zagrebački pomoćni biskup kada i naručuje izradu ovog misala.

Ovaj bogato opremljen liturgijski kodeks odašiljao je s oltara značenja mistične, votivne, reprezentacijske i memorijske simbolike te na najdoličniji mogući način on je zaodijevao ispisanu Božju riječ i formule svetih obreda. Istodobno on je i predstavljao svog naručitelja svjedočeći o njegovoj pobožnosti i skrbi za Crkvu. Kao vrijedan pobožni zalog misna je knjiga imala i za pridonijeti stjecanju nebeske milosti i osiguravanju boljeg položaja grešnoga zakladnika, biskupa Jurja, u drugom životu, ali istodobno bila je i jamstvo njegove uspomene u pamćenju budućih naraštaja jer da nije nje vjerojatno danas mi ne bi znali tko je bio taj biskup Juraj od Topuskog“, rekao je Pelc te dodao kako je naručitelj misala sebe dao ovjekovječiti na početnoj stranici, gdje je prikazan nebeski zbor, Sveto Trojstvo, Bogorodica kao zaštitnica zagrebačke katedrale, biskup Juraj i sv. Barbara.

Pelc je pojasnio i kako je jedan od misala pohranjen u Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije, dok se drugi, raskošniji, čuva u Riznici zagrebačke prvostolnice. „Oba je misala sitnoslikama opremio neznani umjetnik koji je djelovao u Zagrebu potkraj 15. st. Kako je misal iz Riznice ostao nedovršen u trenutku biskupove smrti, njegovo oslikavanje nastavio je dvadesetak godina poslije anonimni budimski majstor. Konačno, potkraj 17. st, misal je opremljen raskošnim koricama s reljefima od pozlaćenoga srebra koji prikazuju hrvatske svece. Upravo je ta autorska i stilska slojevitost osobito vrijedna karakteristika zagrebačkoga misala kao iluminiranoga i ukoričenoga svjedočanstva o smjenama kulturnih i umjetničkih matrica od kasne gotike, preko renesanse, do baroka“, rekao je autor te na kraju zahvalio biskupu Košiću bez kojeg ne bi došlo do realizacije tog projekta.

Biskup Košić rekao je kako je knjiga objavljena povodom devete obljetnice uspostave Sisačke biskupije, a ideja o njoj se rodila prije tri godine nakon sudjelovanja dr. Pelca na simpoziju o mariološkoj baštini biskupije. „Ova knjiga prikazuje povijest hrvatske liturgijske knjige i kulturne baštine stare 500 godina i znak je pripadnosti Topuskog i Hrvata zapadnoj kršćanskoj Europi. Znak je i kulturne baštine koja je utemeljena na vjeri, a koju su posebno njegovali cisterciti u opatiji u Topuskom. Oni su tamo stigli na početku 13. stoljeća te su kroz 300 godina ostavili velik duhovni i kulturni trag, sve dok je Turci nisu razorili početkom 16. stoljeća, kada se upravo i rađa ovaj misal. U današnje vrijeme treba reći da je oduvijek vjera rađala i dala temelj hrvatskoj kulturi te kako bez te vjere i našeg puka ne bi bilo ni ovog misala, ni minijatura, a ni ove knjige“, zaključio je biskup te na kraju dodao kako o vrijednosti ove knjige najbolje govori to da je u Leipzigu uvrštena među najljepše knjige svijeta objavljene u 2018. godini.

Na kraju predstavljačima je zahvalio mons. Sente, poklonivši im reljefe karlovačkog umjetnika rođenog u Topuskom Željka Marekovića, a predstavljanje je pjesmom zaključio Prvi mješoviti pjevački zbor hrvatskih branitelja „Petar Svačić“. Prije predstavljanja biskup Košić je u zajedništvu s rektorom mons. Senteom predvodio i misno slavlje u Svetištu sv. Josipa.