Tradicionalno je to hodočašće koje organizira Ured za pastoral duhovnih zvanja i ministranata Varaždinske biskupije na čelu s predstojnikom vlč. Sinišom Dudašekom.

„Ministranti su služitelji oltara odnosno samog Isusa Krista i upravo narav njihove službe ih zove u ovo euharistijsko svetište Krvi Kristove koje im potvrđuje njihovu vjeru“, objasnio je vlč. Dudašek.

„Ono što se na oltarima u njihovim župama događa – Krist postaje živo prisutan pod prilikama kruha i vina – ta vjera im se sada ovdje u Ludbregu potvrđuje na čudesan način, jer upravo u tom primjeru euharistijskoga čuda u Ludbregu mogu na svoje vlastite zemaljske oči uvjeriti se kako je onaj Krist kojem služe u svojim župnim zajednicama stvarno živ i prisutan u euharistijskom otajstvu“, poručio je vlč. Dudašek čime je istaknuo da je važnost ovog hodočašća ne samo u međusobnom upoznavanju, nego i da ministranti ojačaju vjeru u Isusa Krista.

Tema ovogodišnjeg programa hodočašća ministranata u Ludbreg bila je molitva i duhovnost, budući da je molitva duša same duhovnosti, ali prema riječima vlč. Dudašeka, molitva je i duša samog pastorala za duhovna zvanja. O važnosti molitve razgovaralo se i u radu u skupinama.

Euharistijsko slavlje predvodio je duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati vlč. Petar Mlakar uz koncelebraciju više svećenika s područja Varaždinske biskupije koji su u Ludbreg hodočastili sa svojim ministrantima.

U homiliji prilagođenoj mladima vlč. Mlakar govorio je o Božjem milosrđu, koristeći sliku Boga koji ima bilježnicu u koju upisuje grijehe običnom olovkom, a dobra djela zlatnim nalivperom.

„Ono što je upisano običnom olovkom može se – izbrisati. Bog voli brisati, ima jednu gumicu za brisanje na kojoj crvenim slovima piše Golgota – jer na Golgoti je Isus prolio svoju Krv i dao svoj život za nas, kako bi otkupio naše grijehe. I kada se iskreno kajemo i ispovijedamo, Bog briše naše grijehe, a ostaje samo ono što je u bilježnicu upisano zlatnim nalivperom“, poručio je ministrantima vlč. Mlakar. Okupljene je potaknuo da se zapitaju kakvo im je stanje u vlastitim bilježnicama.

Spomenuo je i sv. Ivana Krstitelja čijeg se mučeništva Crkva prisjeća 29. kolovoza, te potaknuo na promišljanje što bi u njegovoj bilježnici moglo biti zapisano.

„Što je pisalo na zadnjoj stranici? Zlatnim nalivperom: dao svoj život za Boga. Da, nije mu bilo lako i nije bila niti lijepa niti ugodna njegova smrt – odrubili su mu glavu. Ali gdje je Ivan sada? U Raju! Uživa! Sretan je zauvijek! I kada mi danas govorimo o njemu, kako o njemu govorimo? S divljenjem, s pohvalama, sa željom da i mi budemo slični njemu“, istaknuo je vlč. Mlakar te, povukavši paralelu s Herodom, svratio pozornost kako netko može biti velik u svijetu, slavan, moćan, popularan, a da je pred Bogom zapravo jadan, jer nema dobro ni pravedno srce. S druge strane, netko može biti nekakav „jadnik“ u očima drugih ljudi, nepopularan, nezanimljiv, a da je pred Bogom velik, jer ima dobro i pravedno srce, jer „Mnogi posljednji bit će prvi, a prvi posljednji!“

„Gospodin nas danas želi ohrabriti i poručiti da se isplati biti vjeran Njemu, i onda kada to možda nije popularno u društvu. Sveti Ivan Krstitelj je bio vjeran Bogu, premda ga je to skupo koštalo, koštalo ga je glave! Ali nije se dao pokolebati. Ni mi se ne smijemo pokolebati kada kao kršćani želimo biti vjerni Isusu“, rekao je vlč. Mlakar.

Okupljenima je poručio da budu ponosni što su Isusovi učenici, što imaju tako dobrog Boga, tako dobrog Prijatelja i Spasitelja, koji je za njih dao život. I koji je ovim čudom koje se dogodilo u Ludbregu potvrdio: „Ja sam i dalje s vama! I svaki put kada slavite misu, Ja sam tu!“

„Kada nam je teško, molimo Isusa da nam pomogne, i On će nam rado pomoći. Kada smo tužni, On će nam poslati utjehu. Kada ne uspijemo uvijek biti dobri, kada se možda i mi ipak pokolebamo, On će nam rado oprostiti u svetoj ispovijedi, i svojom gumicom izbrisati iz bilježnice našeg života grijehe i dati nam snage da nastavimo dobrim putem“, ohrabrio je okupljene vlč. Mlakar te svima poželio da bilježnicu svoga života ispune mnogim dobrim djelima: danima kada su se trudili oko nečega što je dobro, uspjesima, mnogim ministriranjima, molitvama, trenucima kada su bili dobri i poslušni svojim roditeljima. Trenucima kada su bili iskreni i odani svojim prijateljima, kada su bili strpljivi i opraštali, bili hrabri i nepokolebivi. Mnogim trenucima kada su bili radosni jer su bili vjerni Bogu i sebi te kada su voljeli ljude.

„Pa da jednom, kada dođete pred Boga, i On otvori vašu bilježnicu, kaže: ‘Wow! Pa ti si zbilja bio Moj/Moja! Pogledaj kolike divne stranice ispisane mojim zlatnim nalivperom! Uđi sada, sine, kćeri, u vječnu radost moga Kraljevstva!’“, zaključio je Mlakar.

Nakon euharistijskog slavlja ministranti su se sa svojim animatorima i vjeroučiteljima uputili u župnu crkvu u Ludbregu gdje je uslijedilo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu i pred relikvijom Predragocjene Krvi Kristove čime je ovo hodočašće, susret koji je ujedno godišnji kongres ministranata, i završeno.