Mir je moguć

1. “Haec est dies quam fecit Dominus”,
“Ovo je dan što ga učini Gospodin.”
U Knjizi Postanka čitamo da na početku bijahu dani stvaranja, u kojima je Bog dovršio “nebo i zemlju sa svom svojom vojskom” (2,1); oblikovao čovjeka na svoju sliku i priliku, i sedmog dana otpočinuo od svega djela što učini (usp. 2,2). U tijeku Vazmenoga bdjenja slušali smo to divno pripovijedanje, koje nas vodi na sam početak svemira, kad je Jahve učinio čovjeka odgovornim za stvoreno te ga učinio sudionikom samoga svog života. Stvorio ga je da živi život u punini. Međutim, došao je grijeh, a s njim je i smrt ušla u čovjekovu povijest. S grijehom čovjek bijaše kao odijeljen od dana stvaranja.
2. Tko je mogao ponovno sjediniti zemlju s nebom i čovjeka sa svojim Stvoriteljem? Odgovor na to uznemirujuće pitanje dolazi nam od Krista koji, raskinuvši okove smrti, učini da nad ljudima zasja njegovo nebesko svjetlo. Eto zašto danas možemo doviknuti svijetu: “Ovo je dan što ga učini Gospodin.” To je novi dan: Krist je ušao u ljudsku povijest izmijenivši joj tijek. To je otajstvo novoga stvaranja, kojega smo u bogoslužju ovih dana bili zapanjeni svjedoci. Svojom žrtvom na križu Krist je izbrisao osudu staroga grijeha i ponovno približio vjernike Očevoj ljubavi. “O, sretne li krivice koja je zavrijedila takvoga i tolikog Otkupitelja imati”, pjeva vazmeni hvalospjev. Prihvativši smrt, Krist je pobijedio smrt; svojom je smrću uništio Adamov grijeh. Njegova pobjeda dan je našega otkupljenja.
3. “Haec dies quam fecit Dominus.” Dan koji je učinio Gospodin, čudesni je dan. U osvit prvoga dana po suboti “dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob” (Mt 28,1) i one ga prve nađoše prazna. Povlaštene svjedokinje Gospodinova uskrsnuća donesoše o njemu vijest apostolima. Potrčaše ka grobu Petar i Ivan i vidješe i povjerovaše. Krist ih je želio za svoje učenike, sada postaju njegovim svjedocima. Tako se ispunja njihov poziv: svjedoci su najneobičnijeg događaja u povijesti, praznoga groba i susreta s Uskrslim.
4. “Ovo je dan što ga učini Gospodin.” Ovo je dan u kome je, poput učenika, svaki vjernik pozvan naviještati čudesnu novost Evanđelja. Ali kako učiniti da odzvanja ta poruka radosti i nade, kad žalost i suze poplavljuju mnoge krajeve svijeta. Kako govoriti o miru, dok su mnogi narodi prisiljeni bježati, dok traje lov na ljude, a njihovi se domovi pale? Dok je nebo uzdrmano ratnom tutnjavom, dok nad kućama fijuču granate, a razarajući oganj bombi uništava gradove i sela? Dosta je tog okrutnog prolijevanja ljudske krvi! Kad će se zaustaviti ta demonska spirala osvete i besmislenih bratoubilačkih sukoba?
5. Od uskrslog Gospodina molim dragocjeni dar mira nadasve za izmučenu zemlju Kosova, gdje se suze i krv i dalje miješaju u dramatičnom prizoru mržnje i nasilja. Mislim na one koji su ubijeni, na one koji su ostali bez kuće, na one koji su odvojeni od svoje obitelji, na one koji su prisiljeni bježati daleko. Neka se pokrene solidarnost svih, tako da bi se napokon vratio govor bratstva i mira! I kako ostati neosjetljiv na bolnu rijeku muškaraca i žena s Kosova koji kucaju na naša vrata tražeći pomoć? U ovaj sveti dan upozoravam na dužnost uputiti žalobni poziv vlastima Savezne Republike Jugoslavije da dopuste otvaranje humanitarnog prolaza koji bi omogućio donijeti pomoć ljudstvu nagomilanom na granicama Kosova. Za djela solidarnosti ne smiju postojati granice; prolazi nade uvijek su potrebni.
6. Moja je misao upućena, potom, afričkim krajevima, gdje se sporo gase zabrinjavajuća ratna žarišta; azijskim narodima gdje se ne udaljuju opasne društvene napetosti; zemljama Latinske Amerike zauzetima u svom mučnom i teškom hodu prema ciljevima veće pravednosti i demokracije. Pred trajnim znakovima rata, pred tolikim i bolnim životnim porazima, Krist, pobjednik nad grijehom i smrću, opominje da se ne predajemo. Mir je moguć, mir je potreban, mir je prvotna odgovornost svih! Neka bi zora trećega tisućljeća vidjela rađanje novoga doba u kojem će, s pomoću Božjom, poštivanje svakoga čovjeka i bratska solidarnost među narodima pobijediti kulturu mržnje, nasilja i smrti.
7. U ovaj dan Crkva na cijeloj kugli zemaljskoj potiče na radost: “Danas je svanuo radosni dan koji je svatko od nas očekivao. U ovaj je dan Krist uskrsnuo, Aleluja, Aleluja!” (poljska pjesma iz 17. st.).
“Haec est dies quam fecit Dominus:
exultemus at laetemur in ea.”
“Ovo je dan što ga učini Gospodin:
radujmo se i kličimo u njemu.”
Da, danas je dan velikog veselja. Raduj se, Marijo, nakon što si na Kalvariji bila pridružena Sinovom otkupiteljskom križu; “Regina caeli, laetare.” Zajedno s tobom, Majko Uskrsloga, cijela Crkva zahvaljuje Bogu za čudesan novi život što ga svake godine Uskrs donosi, Rimu i cijelome svijetu, Urbi et Orbi! Krist je novi život. On, Uskrsli!