Na groblju se okupio veći broj vjernika koji su uz pridržavanje epidemioloških mjera pobožno sudjelovali na misi. Liturgijsko pjevanje predvodili su zborovi katedralne župe i župe Boninovo s voditeljicama s. Marinelom Žuro i Majom Marušić. Na kraju mise izmoljena je molitva za sve pokojne čija tijela počivaju na ovom groblju.

Život se ne mjeri po tome na koliko ga godina razvučeš nego po tome koliko života staviš u svaki dan, istaknuo je na početku propovijedi predvoditelj slavlja, objasnivši kako je to misao iz vrlo emotivnog filma „Toma“ koji se ovih dana popularizira po medijima. U tom filmu glavni lik za sebe kaže da je nereligiozan, no dosta govori o duši i dosta progovara iz duše. Propovjednik je nastavio kako ta misao opisuje, svjetovnim jezikom izrečeno, ono što kršćani na ovu svetkovinu slave. Sve svete mi slavimo ne po tome koliko su živjeli nego kako su živjeli, kako su nasljedovali Gospodina da ih je Crkva prepoznala kao primjer i stavila na čast oltara te vjerujemo da su oni sada u zajedništvu s Gospodinom, kazao je.

Kako živjeti ovaj život da bismo imali puninu života? Kako živjeti da na kraju možemo reći: Bože, hvala ti na ovom daru kojeg sam proživio? – upitao se propovjednik na misi na groblju. Odgovor na to pitanje potražio je u Isusovom Govoru na gori, koji se čitao u evanđelju dana. Isus je ovim govorom svojim učenicima objasnio kako bi oni trebali živjeti i na što ih on poziva. Podsjetio je kako se ovaj Isusov programatski govor povezuje s Deset Božjih zapovijedi i razumije kao proširenje tih zapovijedi.

Isusov Govor na gori nije jednostavno razumjeti, ustvrdio je. Kada Isus kaže: blago siromasima, blago ožalošćenima, blago progonjenima, svatko se prirodno upita što je u tome lijepo, blaženo.

Da bismo bolje razumjeli Blaženstva potrebno je u obzir uzeti cijelo evanđelje, sav Isusov govor, objasnio je generalni vikar. Tada se vidi da Isus nikad nije rekao da je dobro biti siromašan. Dapače, on svoje učenike i nas kao Crkvu, poziva da se borimo protiv siromaštava, da pomažemo ljudima koji su ucviljeni, ožalošćeni, progonjeni…, da im budemo braća i sestre, poručio je predvoditelj slavlja dodavši kako se tu krije pravi smisao Blaženstava.

To je još konkretnije objasnio. Kad Isus kaže: Blago siromasima duhom…, tu se na neki način izriče: Blago onima koji su pristali sebe osiromašiti zbog duha, koji su pristali odreći se nečega iz ljubavi prema drugima. U tom ključu se čitaju i sva blaženstva, osobito prva četiri.

„Isus sa svojim blaženstvima želi mijenjati svijet“, istaknuo je vikar Katušić i nastavio: „On promatra svoje učenike i poziva ih da u ovom svijetu budu drugačiji. Govori im o tome kako živjeti da imaju puninu života, smislen život. Prema Isusu i njegovim blaženstvima jedini smislen život je život koji se živi za druge, život u kojem si spreman odricati se sebe i svoga da bi pomogao bližnjima, drugima“.

To je ono što Isus poručuje Blaženstvima i što mi vjerujemo da su živjeli sveci i svetice, oni koji su proglašeni svetima kao i oni kojima na znamo ime i prezime a vjerujemo da su živjeli svetim životom.

Nastavljajući promišljanje o svecima i sveticama kroz povijest, generalni vikar se osvrnuo i na pretke današnjih kršćana. „Tragove takvog života, života koji se odriče i iz ljubavi se spreman žrtvovati za drugog, prepoznajemo i u našim precima“, kazao je. „Oni su nam toliko toga darovali. Dali su nam dar života, ali i toliko drugih gesta i djela ljubavi kojih se posebno prisjećamo kad dolazimo na njihove grobove“.

Današnji dan je, uz molitvu svim svetima da nas prate svojim zagovorom, i poziv nama da si posvijestimo, dok razmišljamo o životu svetaca i naših predaka i zahvaljujemo im na onom što su nam dali, kako naš život ima ograničen broj dana, pa da se trudimo u svakom danu što više živjeti po evanđelju i što više živjeti za drugoga, kazao je na kraju propovijedi vikar Katušić. „Isus nam obećava da takav život nikada ne umire“, ustvrdio je potkrijepivši to i brojem Blaženstava, a to je broj osam koji u biblijskoj simbolici označava uskrsnuće, vječni život.

Stanovnici Dubrovnika ovih dana okitili su cvijećem i svijećama grobove svojih najdražih, moleći se za njihove duše i prisjećajući se svih onih lijepih trenutaka koje su zajedno proživjeli.