Uz domaćeg župnika preč. Josipa Golubića, u koncelebraciji su bili i svećenici koji su niz godina s mons. Stepincem surađivali u pastoralu, te prijateljevali. Uz epidemiološke mjere, na misi su sudjelovali vjernici iz domaće župe, ali i oni iz drugih župa s kojima je također mons. Stepinac rado surađivao.

U homiliji biskup Mrzljak je posvijestio što u našim životima znači smrt nekoga. „Svaka smrt u nama pobuđuje i nadu i učvršćuje vjeru. Potiče nas da razmislimo kako je to sudbina svakoga od nas i da to nije katastrofa, da čovjek ne postaje prašina, već da dolazi svome konačnom cilju, životu vječnome. Stoga, program našega života na zemlji je da živimo sa sigurnošću da se isplati sve ono što proživljavamo, pa i bolesti koje možda trpimo“.

Nadalje je biskup Mrzljak podsjetio kako nas Isus ohrabruje da se „ne uznemiruje naše srce“, već da vjerujemo i slijedimo put, jer On je rekao „ja sam Put, Istina i Život“. Posebno pak na taj put Isus poziva one koji se odlučuju na službe svećeništva. Njima upućuje poziv da ne samo da nastoje ići tim putem, već da ga i drugima pokazuju. „To je zadaća svećenika, da ukazuje na Isusa, na njegove riječi“.

Kad razmišljamo o našim pokojnicima, vjerujem da razmišljamo koliko su nam njihovi životi bili poticajni. Danas se posebno sjećamo pokojnoga Matije uz kojeg smo proživjeli sigurno mnogo lijepih i poticajnih trenutaka u kojima je samoga sebe predati za druge, živjeti za druge. On je svojim životom pokazao kako živom vjerom vjeruje u Isusa, tj. da je On Put, Istina i Život. Stoga, neka nam njegov život bude poticaj, a Riječ Božja usmjerenje da znamo prepoznati kakav je naš put, te tko je prava Istina, rekao je na kraju homilije biskup Mrzljak.

Na kraju mise, riječ zahvale predvoditelju i koncelebrantima, te okupljenim vjernicima uputio je župnik Golubić.

Mons. Matija Stepinac rođen je u Brezariću, župa Krašić 17. listopada 1938. godine. Nakon završetka osnovne škole u Krašiću, ušao je u Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Zagrebu, te pohađao klasičnu gimnaziju u kojoj je 1957. godine položio ispit zrelosti. Iste godine stupio je u Bogoslovsko sjemenište u Zagrebu, te polazio teološke studije na Bogoslovnom fakultetu gdje je diplomirao 1963. godine. Za svećenika je zaređen 21. listopada 1962. godine. Kapelansku službu vršio je u Požegi i Sisku, a bio je i privremeni upravitelj župa u Petrinji i Hrastovici. Dekretom zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića 3. travnja 1970. godine imenovan je upraviteljem tek osnovane župe Utrina i Zapruđe u Novom Zagrebu. Godine 1988. imenovan je župnikom župe Sv. Petra, ap. u Zagrebu što ostaje do 2008. godine. Kapelanom Njegove Svetosti (monsinjorom), imenovan je 1983. godine, a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić imenovao ga je kanonikom Prvostolnoga kaptola zagrebačkog 2008. godine.