Misa na Gorici sv. Vlaha
Misa na Gorici sv. Vlaha
Svečano je bilo ispred crkve Sv. Vlaha na Gorici u Dubrovniku u nedjelju, 7. veljače, gdje su se na otvorenom i uz poštivanje epidemioloških mjera okupili štovatelji sv. Vlaha kako bi, kako to tradicija nalaže, posljednjeg dana feste iz Grada pošli na Goricu slaviti euharistiju, a nakon Gorice vratili se u Grad i u podne sudjelovali na zatvaranju Parčevog slavlja.
Misu na Gorici predvodio je fr. Mihovil Žuljević-Mikas, župnik župe Svetog Križa u Gružu. Prije početka mise gradski barjaci pozdravili su povijanjem Parčevu crkvu, a nakon mise vjernici koji to nisu učinili mogli su se grličati.
Pročitano evanđelje govori o jednom od najžilavijih čovjekovih neprijatelja, a taj neprijatelj zove se strah, kazao je propovjednik opisavši strah, uz ostalo, kao nešto što sputava i ograničava, uznemiruje, potpuno razoružava čovjeka te ga može dovesti do očaja i beznađa.
Spomenuo je i kako se u ovom vremenu nalazimo u toj atmosferi straha uzrokovanog što pandemijom, što potresom. Postoje razne vrste strahova, nastavio je nabrajati gruški župnik, a i svaka osoba ima svoje osobne strahove, od neuspjeha, napuštenosti, od neprihvaćanja, od vlastite prošlosti, od pogrešaka koje smo učinili, od obzira, tuđih prosudbi i pretpostavki…
Najveći strah koji čovjek ima je strah od budućnosti, ustvrdio je župnik Žuljević-Mikas. „Ona je uvijek ona nepoznanica s bezbroj različitih scenarija koji unatoč svim našim naporima, volji i vještinama življenja često izmiču našim kontrolama“.
Nastavljajući svoje promišljanje gruški župnik je kazao kako se onda čovjek s pravom može i mora zapitati postoji li sudbina, jesmo li predodređeni za nešto unatoč našoj volji i željama. Ilustrirao je situaciju sažetkom onoga što se čita u medijima, a iz čega se vide brojne životne nepravde poput toga da lopovi i ubojice često prolaze nekažnjeno, a najčešće stradaju nevini i sl..
Sa sumnjom raste i strah, te dolazi do nepovjerenja u ljude i naše vlastite mogućnosti, pa onda i do nepovjerenja u Boga. „Pitamo se onda gdje je taj Bog o kojem toliko slušamo svake nedjelje, o njegovoj silnoj ljubavi za nas, zašto taj Bog ne reagira, zašto ne učini nešto“, kazao je propovjednik te odgovor ponudio na temelju pročitanog evanđeoskog teksta.
Isus svoje učenike ohrabruje svjestan svih teškoća s kojima će se susretati i kaže im da se ne boje. Isus im to govori kao Bog koji je čovjekom postao i sam proživio strah. On se, kao svaki čovjek, užasavao spoznaje kako će biti ubijen, no taj strah je nadvladao pouzdanjem u volju nebeskog Oca.
U tome je veličina Isusovih riječi, ustvrdio je propovjednik. Isus te riječi nije tek izgovorio nego i proživio i dokazao ih „kao uspješan recept za svakog onoga koji se zove njegovim imenom“. Spomenuo je i Božju brigu za svakog čovjeka pojedinačno, što čovjeku može zvučati nevjerojatno i apstraktno.
„’Ne bojte se!’ Teške su to riječi za provariti i prihvatiti. Isus je pokazao kako pouzdanje u Božju providnost vodi nadvladavanju straha, nadvladavanju progonstva, nadvladavanju nepravde i u konačnici nadvladavanju same smrti“, istaknuo je predvoditelj slavlja i nastavio: „To je, nasljedujući Isusov primjer, pokazao i naš parac sv. Vlaho kad je za vrijeme Licinijeva progona podnio mučeništvo za vjeru u Isusa Krista. Oni koji ubijaju tijelo duše ne mogu ubiti. Konačni gospodari života i smrti nisu oni nego je to Bog u kojega poput sv. Vlaha trebamo staviti svoje pouzdanje, da će našu vjernost nagraditi vječnom srećom kada se jednom nađemo pred njegovim milosrdnim licem“.
Propovjednik je naveo i riječi o snazi optimizma njemačkog teologa Dietricha Bonhoeffera, iz nacističkog zatvora dok je čekao pogubljenje: „Optimizam je životna snaga da se nadamo tamo gdje se drugi predaju sudbini, snaga da idemo dalje kada se čini da je sve pošlo po zlu, snaga da podnosimo udarce, snaga koja nikada ne prepušta budućnost protivniku nego je uvijek na sebe preuzima“.
Na kraju je potaknuo sve štovatelje sv. Vlaha da im svečev primjer bude poticaj za život u slobodi i bez okova straha, da daju sve od sebe da bi u njima zavladao kristoliki optimizam koji će buditi radost i u njima i onima oko njih.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor župe sv. Mihajla, župe na čijem području se nalazi ova crkva. Čitatelji na misi bili su Gordana Gavrilica, Blaženka Bračun i Sandra Kapetanović, dok je psalam otpjevala Sanja Čorak. Evanđelje je navijestio dugogodišnji rektor zborne crkve Sv. Vlaha u Gradu mons. Toma Lučić, sada umirovljeni svećenik.
Župnik župe sv. Mihajla don Robert Ćibarić izrekao je riječi zahvalnosti svim sudionicima slavlja na Gorici sv. Vlaha. Na misi su sudjelovali i članovi Bratovštine festanjula među kojima i ovogodišnji festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić, te Dubrovački trombunjeri. Misi na Gorici nazočili su i predstavnici gradske i županijske vlasti.
Crkva Sv. Vlaha na Gorici spominje se još u 13. stoljeću, a sadašnja crkva izgrađena je u 19. stoljeću te je doživjela više obnova. Nakon posljednje obnove crkva i oltar su blagoslovljeni prije deset godina, 2011. godine, upravo na proslavi sv. Vlaha na Gorici.