Misa na zasjedanju HBK u znaku molitve za Crkvu, hrvatski narod i za mir

Zagreb, (IKA) – U sklopu 26. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije svečano misno slavlje u zagrebačkoj je katedrali 1. travnja predvodio predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, zaželjevši da ta misa bude velika molitva Bogu za Katoličku crkvu u Hrvatskoj, za hrvatski narod, za Katoličku crkvu u svijetu te posebice za mir u svijetu. Mi, biskupi došli smo ovamo u katedralu, gdje se čuvaju zemni ostaci velikog biskupa Crkve u Hrvata bl. kardinala Alojzija Stepinca, da molimo milost odozgo, svjesni da sve što činimo i nastojimo bez Božjeg blagoslova ne može uroditi plodom, kazao je nadbiskup Bozanić.
Uz hrvatske biskupe i apostolskog nuncija u Hrvatskoj nadbiskupa Giulija Einaudija, na misnom slavlju sudjelovali su i gosti, predstavnici biskupskih konferencija iz Europe: biskupi banjolučki Franjo Komarica, subotički Ivan Penzeš, kotorski Ilija Janjić, biskup Spiša František Tondra, biskup Hradec Kralove Dominik Duka te biskup Toruna Andrzej Wojciech Suski. Pozdravljajući europske biskupe, nadbiskup Bozanić rekao je da se tako i na vanjski način očituje katoličko zajedništvo i zajedništvo u Europi koja u svojim temeljima ima kršćanstvo.
Propovijedao je riječki nadbiskup Ivan Devčić, koji se osvrnuo na pročitano evanđelje o čovjeku koji je trideset i osam godina bolestan ležao pokraj spasonosnog kupališta te na činjenicu da mu to što je bio nadomak izvora ozdravljenja ništa nije značilo, jer sam nije mogao ući u njega, a nikoga nije imao da mu pomogne. Riječ je o prizoru s bogatom simbolikom i porukom, jer tu nije riječ samo o nekom izoliranom slučaju, o nekom pojedincu koji se negdje davno našao u opisanoj situaciji, naprotiv, u tom pojedincu koji kaže da nikoga nema, a sam ne može, opisano je stanje čovjeka kao takvog u pogledu vlastitog spasenja, kazao je nadbiskup Devčić, naznačivši pri tome i mnoge pojedince i skupine koji danas, jednako kao jučer, doživljavaju svoju nemoć i svoju prepuštenost samima sebi u rješavanju najdubljih egzistencijalnih pitanja.
Posljedica je to neljudske solidarnosti, lošeg zakonodavstva ili krive primjene istoga, problem zakona i subote kod Židova, kao svrha samom sebi, ali i one duboke čovjekove nemoći da sam sebe spasi. Zbog toga postoje i danas toliki osamljeni, bolesni i siromašni ljudi u svijetu i u našoj domovini koji s punim pravom mogu reći: “Nikoga nemam, a sam ne mogu“, pojasnio je riječki nadbiskup. Spomenuo je tako mnoge majke i očeve koji nemaju mogućnosti da sami pruže ono najosnovnije svojoj djeci, a nikoga nemaju da im pomogne. Ukazao je i na bezbrojnu djecu i mlade o kojima se nitko ne brine, jer oni koje imaju i koji bi se trebali o njima brinuti, to ne žele ili ne mogu činiti. A često se događa da mnogi imaju nekoga, ali to nije onaj koji pomaže u dobru, nego onaj koji odmaže i odvodi još dalje na stranputicu i propast, upozorio je. Podsjetio je također na iskustvo što znači nikoga nemati tko bi pomogao, za vrijeme Domovinskog rata. Ako pogledamo šire, uočavamo, a najnoviji slučaj tragičnog rata u Iraku to najbolje potvrđuje, da se čitavo suvremeno čovječanstvo upravo nalazi u situaciji da si samo ne može pomoći, a nikoga drugoga nema, barem se tako čini, tko bi mu pomogao. To kod mnogih rađa osjećajem izgubljenosti i beznadnosti, ocijenio je nadbiskup Devčić.
U propovijedi je govorio i o tome kako danas čovjeka ponovno otvoriti za perspektivu spasenja koju mu Krist nudi i kako ga u to drugo stanje prevesti, kazavši da je to moguće samo tako da netko nastavi djelo Isusovo i u naše vrijeme. Taj netko, kazao je riječki nadbiskup, to je Crkva, to smo mi koji smo kršteni u Kristovo ime i pomazani njegovim duhom. Podsjetio je da su hrvatski biskupi, potaknuti mnogim inicijativama Svetog Oca i općim gibanjima u suvremenoj Crkvi koja intenzivno traži nove načine i metode uprisutnjenja Kristova spasiteljskog služenja u svijetu, objavili nedavno Pastoralne smjernice “Na svetost pozvani” kao odgovor na pitanje što učiniti kako naša Crkva ne bi odmagala, nego istinski pomagala našim suvremenicima na putu do vode preporođenja i spasenja u koju Krist uranja. Na istoj su liniji i razmišljanja ovog zasjedanja HBK, napose ona o većem i suvremenijem angažiranju teologa laika u poslanju naše Crkve, rekao je nadbiskup Devčić, napomenuvši da će nas i Sveti Otac prigodom trećega pastirskog pohoda našoj Crkvi i Domovini ohrabriti u tim težnjama što primjerenijih načina evanđeoskog služenja. Ali, tek ako se svi slojevi Božjeg naroda uključe u to nastojanje oko primjerenijeg donošenja Kristove pomoći nemoćnom čovjeku i ako bez oklijevanja hrabro prihvatimo nove mogućnosti koje nam Duh Sveti nudi, možemo očekivati novo duhovno proljeće za našu Crkvu i za cijeli naš narod, poručio je riječki nadbiskup