Biskup je na početku objasnio da se u Gospićko-senjskoj biskupiji svake godine iz pastoralnih razloga na Veliku srijedu obilježava Svećenički dan i misa posvete ulja što je liturgijski predviđeno za Veliki četvrtak prijepodne. Potom je svima čestitao Dan svećeništva i pozvao prisutne neka mole da Gospodin čuva u svima dar koji im je dao.

Biskup je u propovijedi tumačio evanđeoski odlomak u kojem Isus sažeto izlaže program svog poslanja. „On veli: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. (Lk 4, 18 – 19)’. Isus ovo govori u sinagogi, na svetom mjestu, pred vjerskim i političkim autoritetima njegova vremena. On najavljuje velike stvari koje su bile čežnja cijeloga židovskog naroda tog vremena, ali najvjerojatnije nitko nije vjerovao da je takvo nešto moguće izvesti u okolnostima koje su tada vladale. Zato se veli: ‘Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.’ (Lk4,20)“, istaknuo je biskup Križić.

„Sužnji kojima on naviješta oslobođenje, su ponajprije, ljudi zarobljeni grijehom, ljudi koji su u sužanjstvu Zloga, ljudi čije je srce zatrovano opačinama i zatvoreno dobroti i ljubavi. Slijepi, na koje misli Isus, nisu samo fizički slijepci koje je on s lakoćom ozdravljao, nego iznad svega duhovni slijepci koji su prihvatili dragovoljno sljepoću u odnosu na istinu i pravdu, na dobrotu i milosrđe. S ovim slijepcima Isus je imao najviše problema jer ih nije mogao ozdravljati bez njihova pristanka i želje da prihvate istinu. Iako nije nikada digao ruke ni od takvih“, rekao je.

Zatim je pojasnio tko su potlačeni koji vape za slobodom. „Bilo je puno takvih kojima su se oduzimala prava na najrazličitije načine. Mnoge su visoki porezi dovodili do krajnje bijede, do ropstva. Što su sve radili carinici i drugi moćnici? Zato Ivan Krstitelj takvima koji ga dolaze pitati što oni trebaju činiti, ukazuje na njihov glavni grijeh koji moraju napustiti. Od carinika traži da ne uzimaju više nego što je određeno, a od vojnika traži da nikome ne čine nasilje i nikoga lažno ne prijavljuju (Lk 3,12-14). Isus nadcarinika Zakeja dovodi do toga da polovicu svoga imanja dade siromasima, a četverostruko vrati onima koje je prevario“, dodao je.

Godina milosti koju Isus proglašava, godina je Božjeg milosrđa prema svima, napose prema velikim grješnicima koji žele promijeniti život. Nitko nije isključen iz tog milosrđa. Njegove prispodobe o izgubljenom sinu, izgubljenoj ovci ili drahmi, najbolje ilustriraju to Božje milosrđe prema bijedi čovjeka, pojasnio je, između ostaloga, biskup.

Govorio je i o ulozi svećenika, istaknuvši da je svećenik, prije svega, čovjek vjere. „On vjeru svjedoči i drugima naviješta, prije svega, svojim životom. Bez toga svećenik postaje, kako bi rekao Pavao, ‘mjed što ječi ili cimbal što zveči’ (1 Kor 13,1). Vjera svakog kršćanina, a napose svećenika, provjerava se trajno različitim kušnjama. Drukčije ne može niti biti. Bez tih provjera vjera će lako prijeći u puku teoriju ili u obično vjerovanje da Bog postoji, ali bez iskustva njegove blizine. Pavao govori o vjeri koja se čuva velikom borbom: ‘Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.’ Timoteju veli: ‘Bij dobar boj vjere.’ Velika je razlika između prave vjere i vjere u životu svakog čovjeka“, naglasio je.

Istaknuo je da je svećenik čovjek vjere koja proizlazi iz iskustva Boga. „Svećenik ne može ostati na samo pukom poznavanju Boga naučenom iz teologije. Sa poznavanja Boga (teo-logija) treba nužno prijeći na iskustvo Boga (teo-fanija). Jedno je ‘naučiti’ Boga, a drugo je ‘doživjeti’ Boga. Svećenik neće nikada dostatno približiti Boga drugima sa svojim samo ‘poznavanjem’ Boga koje proizlazi iz studija. Nužno je iskustvo Boga jer se samo tako Boga čini vidljivim drugima. Iskustvo Boga najbolje objavljuje Boga. Zato je nužno da ljudi u svećeniku vide elemente božanskoga“, rekao je, između ostaloga, biskup Križić.

„Molimo na ovaj dan uspostave svećeništva neka nam Gospodin pomogne da budemo svećenici po njegovu srcu. To je jamstvo ostvarenja našeg života i učinkovitosti našeg poslanja“, zaključio je biskup Križić. Svećenici su nakon propovijedi obnovili svoja svećenička obećanja. Nakon toga bio je prinos darova za euharistiju i darova prikupljenih u akciji „Misereor“ za potrebe biskupije. Poslije pričesti slijedio je čin posvete ulja za sakramente bolesničkog pomazanja i potvrde. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom i uz glazbenu pratnju Nikole Perišića.

Propovijed biskupa Križića u cijelosti možete pročitati na ovoj poveznici.