U homiliji biskup Petanjak najprije je zahvalio Bogu što je stanovnike Krčke biskupije zaštitio od opasnosti virusa koji je harao i što se danas mogu ponovno okupljati oko euharistijskog stola. Oslanjajući se na prvo čitanje (Sir 48, 1-14) napomenuo je kako je veliki prorok Ilija, kojeg Sirah s pravom uzdiže u nebesa, a koji je i danas toliko cijenjen, bio čovjek sa svojim usponima i padovima, i koji je i sam morao proći sve faze odrastanja u mudrosti, ali i u vjeri i pravoj spoznaji samog Boga.

Krčki biskup Ivica Petanjak

„Bogu se svidjela gorljiva narav proroka Ilije i podržavao ga je, a kad bi Ilija negdje pretjerao, Bog je pronalazio načina kako da ga malo primiri, da mu pročisti prave poglede i da ga opet iskoristi kao svoga vjernog proroka, a onda mu podari i slavni završetak uzimajući ga k sebi u nebo.“

„I Božjem narodu imponira takav jedan odlučan prorok koji znade što hoće od svog života, pa makar pritom činio i određene greške. Ljudi će preko toga prijeći i opravdati ga, jer se i sami žele poistovjetiti s njim i njegovim odlučnim opredjeljenjima. Svakome vremenu, pa i našem, potrebni su Ilije, koji neće na obje strane hramati kao njegovi suvremenici (usp. 1 Kr 18, 21), nego sigurno na pravom putu stajati i odlučno za Boga gorjeti.“

Svećenicima je biskup poručio: „Svoju dušu i svoj svećenički poziv i odabir moramo svakodnevno kroz molitvu i svete sakramente hraniti i onu odluku koju smo jednoć donijeli danomice obnavljati i podržavati.“

„I zato u sklopu Isusova Govora na gori danas slušamo Isusovu pouku o molitvi, o Očenašu. Biskup Antun Mahnić osvrnuo se također na Očenaš i tumačio ga u svjetlu svećeničkog poziva i poslanja pa se zaustavio na riječima: Dođi Kraljevstvo Tvoje!, i rekao: ‘Samo jednu želju upravljamo nebu, samo jednu molitvu: Adveniat regnum tuum eucharisticum! Da bi što prije došlo, u nas se ostvarilo i na sve vijekove utvrdilo kraljevstvo euharističnoga Kralja. Dakako najprije u nas pomazanika Njegovih, u nas svećenika, koji sve što smo, jesmo tek u koliko stojimo u službi ovog najsvetijeg Otajstva vjere naše! A po nama, našim primjerom i nastojanjem, da bi se ovo kraljevstvo proširilo, da bi se utvrdilo i u stadu našem!« (Dođi Kraljevstvo Tvoje, u Antun Mahnić, Katolički svećenik, priredio Antun Alfirević, 1938., str. 173.).

Donoseći različite primjere iz Starog i Novog zavjeta, biskup Mahnić dolazi do Isusovih Blaženstava i Govora na gori kao temelja na kojem se gradi euharistijsko kraljevstvo Božje na zemlji koje se sastoji u poniznosti i samozataji koje se očituju u: blago siromašnima duhom, blago ožalošćenima, blago čistima srcem, blago progonjenima,… i ta poniznost i samozataja kroz Isusov život postaje sve vidljivija i vidljivija, sve dok se ne pretvori u kruh i vino, kao Tijelo i Krv Kristovu, gdje se Krist, kaže Mahnić, »pokorava riječima nevrijednog svećenika.’

Jasno je stoga da su prvi dionici i stanovnici euharistijskog kraljevstva oni koji žive po duhu Blaženstava. ‘Temelj, na kojem se osniva euharistijsko kraljevstvo Isusovo, temelj je poniznosti. Poniznosti i iz poniznosti izvirućih kreposti: krotkosti, poslušnosti, strpljivosti, samozataje i samoprijegora, požrtvovne ljubavi, koja ne traži svoje, koja sve nosi, sve trpi. Riječju: ove su one tako zvane pasivne kreposti, koje svijet tako omalovažava, te ih drži pače ljudskom slaboćom.’ (Dođi Kraljevstvo Tvoje, str. 174.).“

U nastavku je biskup Petanjak pojasnio: „Sve dok ovo nisam pročitao, nisam Očenaš povezao i promatrao kroz euharistiju i nikad mi nije palo na pamet da kraljevstvo Božje za koje molimo da dođe na zemlju i da zaživi na zemlji treba imati obilježja euharistijskog Krista, čiji je temelj poniznost i kreposti koje izviru iz poniznosti. Te kreposti Sluga Božji zove pasivne, makar bi se one trebale nazvati aktivne u najvišem smislu i značenju riječi, jer su to kreposti koje iznutra moraju izgraditi osobnost svakog čovjeka i svaka od njih zahtijeva silnu žrtvu, rad na sebi, svakodnevni trud i to je jedini put svetosti koji počinje molitvom Očenaša, dobiva vidljivi izričaj u slavlju euharistije i ima zajamčenu sigurnost života vječnoga. Svaki od nas svećenika morao bi u ovim krepostima čvrsto stajati, ako želimo po Duhu Isusovu živjeti i ako želimo imati odvažnost i upornost proroka Ilije.“

Uz obrede posveta ulja, na toj misi svećenici obnavljaju svoja svećenička obećanja. Prigoda je to i za spomenuti se onih koji obilježavaju godišnjicu svoga svećeničkog ređenja. Ove godine svećenik Krčke biskupije vlč. Mate Žic slavi dijamantni jubilej – 60. godina svećeničke službe. Čestitku slavljeniku izrekao je mons. Petanjak.

Krčki biskup tom je prigodom objavio i izrazio radost što se svećenik vlč. Ivica Kordić, koji je 15 godina djelovao kao misionar u Zambiji, nakon 19 godina službovanja u Hrvatskoj, ponovno vraća u Zambiju. Uime krčkog prezbiterija poklonio mu je kalež i pliticu za njegovu novu službu. Vlč. Kordić zahvalio je na podršci o. biskupa i svećenika te rekao kako osjeća radost što može još jednom služiti kao misionar tamo gdje se osjeća kao u svom drugom domu, s kojim povezanost nikad nije oslabila.

Na kraju je vlč. Mate Žic zahvalio na čestitkama za svoj jubilej, ali i uime svih svećenika čestitao biskupu Petanjku i zahvalio mu na pet godina biskupske službe i uloženom trudu na dobro Krčke biskupije. Biskupa i sve svećenike pozvao je da u biskupijskom prezbiteriju stvaraju obiteljsko ozračje, gaje svećeničko srodstvo i znaju se radovati svakom svećeničkom kandidatu. Istaknuo je kako je potrebno „mladom se radovati, upućivati ga u život, a starome pomoći da može slaviti Sveta Otajstva i onda kada tjelesne sile smalaksaju.“ Biskupu Petanjaku zatim je uručio biskupov portret koji je izradila akademska slikarica Iris Mihatov Miočić.