U propovijedi je biskup Petanjak poručio: „Stanje danas je sve samo ne mirno i nitko u ovom trenutku ne zna i ne može predvidjeti kako će se događaji dalje odvijati i kakve će biti njegove posljedice za sadašnjost i budućnost. Jednostavno rečeno: u zraku nešto visi, a konačni ishod je neizvjestan i samo Bogu poznat.

Događanja ne možemo svesti pod isti nazivnik jer se u jednom dijelu katoličkog svijeta budi svijest snage i moći molitve i odvažnosti da se to pokaže javno što kod određenih krugova izaziva otvoreni bijes i mržnju, gotovo sličnu borbenom ateizmu, samo što u rukama nemaju represivni aparat da to i u djelo provedu. Nasuprot jednima i drugima su oni indiferentni, kojih se ništa ne dotiče.

Tu su i oni koji zastupaju radikalne promjene u Crkvi koje bi u mnogočemu promijenile dosadašnju tisućljetnu praksu Crkve i bili bi takva novost, koja bi se isto tako radikalno odrazila na život Crkve i to s dalekosežnim posljedicama”.

„Oni koji zastupaju radikalne promjene kao da nisu vođeni Duhom Božjim. Iz onoga što do nas dopire čini se kao da se ne vode prvenstveno Kristovim evanđeljem, nego duhom svijeta. Ne zalažu se za duhovnu obnovu Crkve, nema govora o sakramentalnom životu, nego su to prvenstveno pitanja koja bi trebala udovoljiti ljudima, a ne Bogu? Gdje je Isus Krist i njegov poziv upućen svima: ‘Približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!’ (Mk 1,15)”, kazao je propovjednik.

„Svi se neprestano moramo obraćati na Kristovo evanđelje, a ne njegovo evanđelje prilagođavati sebi. Ako Krist nije u središtu naše vjere, našeg života, naših zauzimanja za promjene, onda on postaje zakrpa ili naljepnica koju mi zalijepimo tamo gdje želimo opravdati svoje ponašanje. Povijest Crkve je duga. Iz te povijesti smo spoznali da su bile uspješne one reforme koje su došle odozdo, iz baze, iz kršćanskih zajednica. Malo su imale uspjeha one koje su bile nametnute odozgo. Tko je obnovio Crkvu iznutra? Sveti pojedinci. Koji nisu mijenjali vanjsku strukturu Crkve i obraćali druge, nego sebe. Pojedinci koji su stavili Isusa Krista u središte svoga života i uprli svim silama da u svom vremenu što dosljednije žive Kristovo evanđelje i to tako radikalno da je jedan od njih, sveti Franjo Asiški rekao da želi živjeti evanđelje sine glosa – doslovno, bez tumačenja, onako kako je napisano. On ga živi i nikome ga ne nameće. Takvi su obnovili Crkvu, takvi su oduševili mase i privukli Kristu mnoge”, nastavio je biskup Petanjak.

„Crkva se ne obnavlja svađama, nadmudrivanjima, prilagođavanjima ovom svijetu, razvodnjavanjem Isuse poruke. Isus nikada nije rekao da je lako biti njegov učenik. Nikada nije pozivao na široki put, nego na uska vrata. Opraštao je ‘šakom i kapom’, ali ni kome nije rekao da nastavi živjeti u grijehu u kojem ga je zatekao, nego da se obrati ako ne želi propasti. Evanđelje nikada ne smije postati zakrpa ni pokrivalo za naš mlaki i komotni način života, gdje se unaprijed izostavlja križ kao jedini put koji vodi u život. Sveti Ivan evanđelist potiče i upozorava: »Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Jer što je god svjetovno nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju ostaje dovijeka« (1 Iv 2, 15-17).

Današnji duh svijeta je otprilike ovakav: kome što padne na pamet da tako živi on tako živi i svi drugi moraju to prihvatiti kao normalno, i ne samo da to postaje normalno, nego odmah treba biti i posebno zakonom zaštićeno”.

Obraćajući se „braći svećenicima”, krčki je biskup istaknuo: „Okolnosti vremena nisu nam naklonjene. Od nas se očekuje da budemo spremni na sve, da budemo sa svima, da budemo blizu svima, a da u isto vrijeme nikome ne pripadamo, ni na kog se ne navežemo. Kako ostati normalan u ovom svijetu kad te svi trebaju i traže od nas veći angažman, a onda ti svaki korak, svaku riječ, svaku gestu važu, sumnjiče, ćakulaju, ogovaraju. Ovo su vremena jakih osobnosti. Nije lako biti sa svima, a ne pripadati nikome. Tvoja je pomoć svima poželjna i potrebna, a gdje ćeš ti naći pomoć, jer i ti si čovjek? Vrijeme velikih izazova. Nemam gotovo rješenje, nego otvoreno pitanje i razmišljanje”.

Biskup Petanjak je kazao kako svećenike može održati samo međusobno svećeničko zajedništvo – uzajamno poticanje, ohrabrenje, radost zbog drugoga i s drugime. „Rekao bih da je svećeničko zajedništvo i radosno svećeničko susretanje jedan od načina kako se održati u ovom svijetu i ostati normalan. Susretanje koje će imati i duhovnu dimenziju u kojem se međusobno razumijemo, jer smo svi izbrali isti put, jer smo to što jesmo poradi Isusa Krista, njegovog evanđelja i ljudi koji su nam povjereni”.

Posebni dojam na krčkog biskupa ostavila je duhovna oporuka nedavno preminulog svećenika Tomislava Debelića u kojoj se on obraća svom Stvoritelju: „Dobri Oče, lađa mog života pristaje na tvoju obalu. Imaš pravo tražiti od mene umnožene talente”.

„To je odgovorno kršćanstvo i odgovorno svećeništvo. Ne možemo doći pred Gospodina praznih ruku i bez onih koji su nam povjereni. Ako zakopamo svoje talente, ako se iznevjerimo svome zvanju i pozivu, ako tražimo svoju komociju, ako nam je sve teško, ako nemamo žara ni poleta kao što su ga imali naši stari sveti svećenici, ako nemamo apostolskoga duha služenja, molitve i odricanja, kako ćemo pogledati Isusa Krista u lice? Čime ćemo doći pred njega? On će nama kao Tomi apostolu pokazati svoje probodene ruke, noge i srce, a što ćemo mi njemu?”, zaključio je biskup Petanjak.

Uslijedila je obnova svećeničkih obećanja kao izraz trajne želje povezanosti s Kristom i čvrste opredijeljenosti za Krista i čovjeka. Biskup Petanjak blagoslovio je ulje bolesničkog pomazanja te posvetio ulje krizme.

U toj prigodi čestitao je svim svećenicima njihov dan, a posebne čestitke uputio je ovogodišnjim jubilarcima: umirovljenom biskupu Valteru Županu srebrni biskupski jubilej, vlč. Antunu Zecu 60 godina svećeništva (dijamantni jubilej), vlč. Franu Broziću, preč. Ivanu Jurasiću i vlč. Dinku Justiniću 50 godina svećeništva (zlatni jubilej), a vlč. Zvonimiru Badurini Dudiću i vlč. Zlatku Sudcu 25. godina svećeništva. Pozdrave je uputio i svim svećenicima koji trpe zbog starosti i bolesti te nisu u mogućnosti sudjelovati u euharistijskom zajedništvu.

Na kraju misnog slavlja, krčki biskup predvodio je molitvu slugi Božjem biskupu Antunu Mahniću, kojem se Krčka biskupija posebno utječe u zagovor.