Misa posvete ulja u požeškoj katedrali
Misa posvete ulja u požeškoj katedrali
Požega (IKA)
Biskup Antun Škvorčević predvodio je na Veliki četvrtak, 18. travnja u požeškoj katedrali Misu posvete ulja u zajedništvu sa svećenicima Požeške biskupije.
Prije početka svete mise stalni đakon Zdravko Ticl pročitao je biskupovo Pismo ovogodišnjim krizmanicima, koje će im u tiskanom obliku biti uručeno u njihovim župama. Pozdravljajući nazočne svećenike, biskup im je čestitao dan ustanove presvete euharistije i svećeništva, bez kojeg nema euharistije. Izrazio je radost što ih je Isus Krist izabrao, pozvao i poslao, a oni mu odgovorili. Zahvalio je svakom pojedinom od njih i svima zajedno za vjernost i požrtvovnost kojom služe Božjem narodu. Pozdravio je potom đakone, bogoslove, sjemeništarce i predstavnike krizmanika, te ih je podsjetio da će u ovom slavlju biti posvećeno sveto ulje kojim će biti pomazani na Svetoj krizmi u znak da ih Isus Krist potpuno prihvaća kao svoje prijatelje i ugrađuje u zajedništvo svoje Crkve. Pozvao je nazočne svećenike na molitvu da nitko od njih ne smalakše u svom poslanju, a osobito za one među njima koji su pogođeni bolešću ili nekim drugim nevoljama. Potaknuo ih je da ispitaju svoju savjest te iskrenim i poniznim srcem priznaju pred Bogom i jedni pred drugima da pokatkad nisu živjeli u skladu sa svojim pozivom i poslanjem.
Na početku homilije biskup je ispripovjedio kako mu je nedavno prigodom korizmene duhovne obnove svećenika u Požegi jedna gospođa rekla: «Kakva ste vi i ovi vaši svećenici sila!». Biskup je potvrdio istinitost njezinih riječi ali u smislu naviještenog drugog čitanja iz Knjige otkrivenja u kojoj on Isusa naziva vjernim Svjedokom, jer je svojom mukom i smrću na križu posvjedočio Božju moć u veličini njegove ljubavi prema čovjeku. Podsjetio je nazočne svećenike da ih je Isus Krist u krštenju zagrlio svojom svjedočkom vjernošću, pohranio ih u svoje srce koje gori trajnom ljubavlju za njih, osobito onda kad su slabi i kad trpe, te da ih je u sakramentu Svetog reda odjenuo u snagu svoje svjedočke vjernosti, kojoj je ime Duh Sveti. Ustvrdio je da je Isus ostvario djelo ljudskog spasenja u snazi Duha Svetoga, koji je u krštenju na Jordanu u liku goluba sišao na nj, te je nakon toga Isus u nazaretskoj sinagogi, kako nam svjedoči sv. Luka u današnjem evanđelju, primijenio na sebe riječi proroka Izaije «Duh Gospodnji na meni je».
Podsjetivši svećenike da se snaga Duha Svetoga, kojom je Isus ostvarivao svoje poslanje, očitovala u slabosti, biskup im je poručio da ih je Isus Krist u sakramentu Svetog reda, unatoč njihove slabosti i krhkosti, odjenuo u snagu svoga Duha, i povjerio im da u svijetu nastave njegovo proročko, svećeničko i kraljevsko poslanje. Još im je poručio da su oni sila, ne po onome što oni mogu i znaju, nego po vršenju poslanja koje im je Bog dodijelio. Pozvao ih je da se danas obnove u svijesti kako je njihova snaga jedino u Isusu Kristu, koji ih se ne odriče ni u njihovim grješnim stanjima, nego ih vatrom svoje ljubavi trajno pročišćava. Strašno je kad vatra uništi ljudsko djelo, kako smo se mogli uvjeriti prije nekoliko dana kad je buknuo požar u katedrali Notre Dame u Parizu. Ali je još strašnije kad vatra zla uništi čovjeka, Božje djelo, ustvrdio je biskup. Pozvao je svećenike da se ispitaju gori li u njima vatra Božje ljubavi ili možda vatra vlastite sebičnosti i zloće, koja se među ostalim očituje u ogovaranju i klevetanju drugih, te se onda zbog toga ne ostvaruje u potpunosti Isusovo trostruko poslanje koje im je povjereno. Upozorio ih je na razliku između ljudske slabosti u kojoj Bog može ostvarivati svoj naum i zloće koja to priječi. Pozvao ih je da zamole Gospodina i jedni druge za oproštonje zbog svega onoga što je u njima nedostojno njega i njih samih. Napomenuvši da vremena u kojima im je dodijeljeno vršiti svećeničko poslanje nisu lagana, i da to kod njih može izazvati umor i razočaranost, biskup ih je ohrabrio tvrdnjom da Božje djelo koje im je povjereno samo prividno može izgledati da doživljava neuspjeh, zato što se ono ostvaruje u slabosti, te ih je pozvao da svakodnevno u molitvi nastoje disati dahom Duha Svetoga, te se vježbati u poniznosti i dobroti. Tako će na najbolji način posvjedočiti da je u snazi Duha Svetoga moguće uspjeti u svom poslanju, i da nije istina kako u Hrvatskoj ništa ne valja i kako se ništa ne može postići, zaključio je biskup. Povjerio je Isusovoj Majci da svojim zagovorom prati svećenike i pomogne im da nikad ne smalakšu, nego da uvijek ostanu vjerni u svom svećeničkom poslanju.
Nakon homilije uslijedila je obnova svećeničke vjernosti i prinos darova u kojem su svećenici uručili novčani prilog za siromahe, prikupljen tijekom korizme u njihovim župama. Predstavnici krizmanika također su prinijeli svoj dar za potrebite. Pri svršetku misnog slavlja đakon Matej Filipović pročitao je uskrsnu čestitka papi Franji, koju su nazočni prihvatili svojim pljeskom. Biskup Antun je zatim čestitao jubileje onim svećenicima koji ih slave ove godine, napose 68. obljetnicu svećeništva prelatu Vjekoslavu Mariću, najstarijem svećeniku požeškog Prezbiterija. Predstavnicima krizmanika je poželio da Isus Krist u njima prepozna svoje iskrene prijatelje, te da im u sakramentu Svete potvrde udijeli snagu svoga Duha, kako bi mogli biti dobar i plemenit naraštaj u ovom dijelu domovine. Svećenicima pak je poželio uspjeh u njihovim pastoralnim pothvatima i plodno Sveto trodnevlje koje započinje.