U homiliji biskup je čestitao okupljenim svećenicima i đakonima njihov dan ustanovljenja svetog reda i Euharistije istaknuvši kako već mjesecima zbog koronavirusa nije bilo okupljanja svećenika, ali i kako su ipak uvijek zajedno u molitvama, u osobnim susretima i posjetima. Govoreći o svećeničkom pozivu biskup je rekao je njihova uloga ne samo slaviti Euharistiju i predvoditi spomen Večere Gospodnje te Božji narod hraniti Riječju Božjom i Tijelom i Krvlju Kristovom, nego i vidati rane ranjenima i tješiti žalosne. „Izaija prorok kaže da Božji blagovjesnik treba ljudima donositi: radost i pjesmu zahvalnicu umjesto duha očajna. A tog očaja ima posvuda, čak na žalost i među nama. Toga međutim ne treba biti! Isus u evanđelju (Lk 4, 16‐21 16) upravo je ovo mjesto iz knjige Proroka Izaije izabrao kad su mu u nazaretskoj sinagogi pružili svitak da čita. I pročitane riječi primijenio je na sebe. Sjeo je nakon pročitane riječi i nakon tišine izgovorio: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima. Ovo danas traje sve do naših danas, i još dalje, trajat će do kraja svijeta i vijeka. Mi smo upravo nositelji tog danas, braćo svećenici i đakoni, mi koji pronosimo Isusovu Radosnu vijest i koji slavimo Euharistiju, što ne može slaviti ni jedan drugi čovjek na zemlji osim svećenika.

Misa posvete ulja u Sisku

Zato smo ponosni na naše zvanje i naše služenje koje Isus želi upotrijebiti da po nama tješi, pridiže, liječi, pomaže i dariva svoj narod. A najveći dar koji on želi dati nama jest on sam. On pak ne može doći u punini ljudima bez posredničke službe svećenika. Zato je ovo zvanje tako uzvišeno i sveto. Toga želimo biti danas još više svjesni i zbog toga Bogu zahvaliti na daru poziva, na tome što je za nas učinio, što nam je darovao tu priliku da budemo s njim, da nas poučava i da nas šalje drugima koje on ljubi, da im mi svjedočimo tu njegovu ljubav koju on ima i prema nama i prema svim ljudima“, poručio je biskup.

U nastavku biskup je upozorio i kako su vremena u kojima živimo veoma ozbiljna i traže se hrabri ljudi koji neće misliti prvenstveno na sebe, već koji će se znati i htjeti žrtvovati za druge. „To je poziv svećenika. Tko to nije spreman, neka se ne sprema i ne teži za ovim staležom. Tko živi samo za sebe i stavi sebe na prvo mjesto u svom životu, taj ne odgovara liku svećenika koji želi Isus Krist, pa ako i želi svećeništvo kao vrhovni svoj životni cilj, ali ne kao sredstvo da služi ljudima, kojima ga Krist šalje.

Misa posvete ulja u Sisku

Tu nam dobro mogu poslužiti slike kojima se rado služi naš današnji papa Franjo koji kaže da svećenik mora mirisati po ovcama, tj. biti bliz svojim vjernicima, ne živjeti u svojoj samoizolaciji, u nekoj kuli nedodirljivosti; zatim Papa kaže da treba ići na periferije čime želi reći da nas Isus šalje da se ne brinemo samo za one koji su redoviti naši vjernici, koji su oko nas, koji nam daju sigurnost, nego da nas trebaju posebno oni daleki, koji su se možda udaljili od Crkve i Boga; i treće, Papa kaže da je Crkva poljska bolnica, što znači da se mora – kao kad je rat – nalaziti među ljudima koji su ranjeni i trpe i organizirati pomoć za njih. Zar nije to na poseban način ovih dana, tjedana i mjeseci naš Caritas koji čini velika djela i pomaže u ovom potresu, ono što bismo zapravo i svi mi trebali: misliti na druge, pomagati, biti blizu stradalima“, poručio je biskup te na kraju pozvao sve na molitvu za sebe, sve svećenike, đakone i bogoslove i sjemeništarce, te posebno za bolesne svećenike te one preminule u posljednjih godinu dana. Na kraju biskup je poručio svećenicima kako neka podijele teret ovih stradanja s braćom i sestrama „budimo oslonac onima koji trpe i svi zajedno budimo uvijek i svagdje svjedoci Kristovi“.

Nakon homilije okupljeni prezbiteri obnovili su i svoja svećenička obećanja.

Misno slavlje animirali su članovi Katedralnog zbora pod vodstvom prof. Jelene Blašković i uz orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.

Misa posvete ulja u Sisku