Uvodeći u homiliju biskup Mijo Gorski upitao je “čuje li Bog naše molitve, uslišava li ih? Često se kao vjernici pitamo baš ovakva pitanja. Naime, mnogi znaju reći: Ni Bog me ne čuje, ni on ne vidi moju nevolju i muku. Pitanje je svevremensko. Isus na to pitanje odgovara najprije svojim primjerom. Zapisano je, da je mnogo i intenzivno molio: Povuče se na samotno mjesto i ondje je molio. I na drugom mjestu: Hvala ti Oče što si me uslišao, govori prije nego je zapovjedio Lazaru da izađe iz groba. Primjerom svoje molitve utvrđuje naše povjerenje u nebeskog Oca koji čuje i uslišava svoju djecu. Tako je odgajao i učenike te ih naučio našu najčešću molitvu: Oče naš! Današnje evanđelje nastavak je te pouke koja odgovara na pitanje isplativosti molitve. Najprije nas je poučio potrebi i sadržaju, a onda poučava metodi, kako moliti.”

Nadalje, objasnio je, između ostalog preduvjet za razumijevanje poticaja koji Isus u pročitanom odlomku navodi, a ključna su za uslišanje molitve. “Tri su aktivna glagola ključna za razumijevanje ištite, tražite, kucajte U svemu vidimo određeno stupnjevanje. Počinje sa Ištite (molite) i dat će vam se. Molitva ne ostaje pasivna, samo na izgovorenim riječima, traži pokretanje cijelog bića, našu akciju: Tražite i naći ćete. I kada nađemo što smo tražili, vrata ili srce ostaju zatvoreni, potreban je dodatni napor: Kucajte i otvorit će vam se. Traži se dakle ustrajnost. Vjernici znaju reći. Neću više moliti jer nema koristi. Izmolio sam neke molitve koje su mi rekli, izvršio hodočašće, zapalio svijeću, ali ništa se nije promijenilo. Pitanje je, zašto bi se promijenilo na jedan Očenaš, jedno hodočašće, ili pak donaciju od svojega viška, a koja je zapravo uvjetovana prošnjom. Odnosno, zašto bi Bog bio sa mnom u mojoj nevolji ako nije bio prisutan u mojoj radosti i uspjehu. Osim toga, Bog nije hitna pomoć da intervenira svaki puta kada mi to prohtijemo. Zato je ustrajnost jedan od temelja svake molitve prema Isusovim riječima: Tko ustraje do kraja taj će se spasiti.”

Govoreći o molitvi, propovjednik je rekao da “molitva nije prvenstveno sredstvo za ispunjavanje naših želja, iako najčešće zbog toga molimo. Ona je sredstvo za prepoznavanja Božje željama. Upravo volje u danom trenutku, koja ne mora biti u skladu s našim vidimo razloge prividnog neuslišanja. Jer Otac uslišava svaku pravednu prošnju. ali često puta ne onako kako smo mi zamislili, jer ne gleda na zemaljski uspjeh nego na naše vječno spasenje.  Mi trajno živimo okrenut prema vani, prema zemlji, gubimo se u vanjskom, u rastresenosti i površnosti. Malo toga radimo sabrano. Toj površnosti pristupa veoma pogoduje suvremena tehnologija pomoću koje pabirčimo vazda nove naslove bez dubljeg sadržaja, u raskoraku između onoga što jesmo, mislimo i onoga što činimo. A molitva je vraćanje k sebi, osvješćivanje, nutarnja tišina. Sabranost objedinjuje sve naše osobine: razum, volju i osjećaje, iskustvo i misao, ono vanjsko i unutarnje, materijalno i duhovno. Tada molitva preobražava, mijenja naše U ogoljelosti svojega bića, u nadvladavanju samoljublja, u odmaku od svojega ja, pogled nam se širi. Ne možemo drugačije u molitvi krenuti osim od sebe, oslobođeni od lažnih veličina, lažnih skromnosti, prividnih Jednostavno srce. Kad čitamo evanđelje nema tu istina i zabluda, uloga i poziva. Bog sluša iskreno i nerazumljivih riječi. Isus se Ocu obraćao jednostavnim riječima, materinskim jezikom, nikakav govor u jezicima, nikakve posebne formule ne nalazimo u evanđelju. Naprotiv izričito poziva da naša molitva bude skrovita, kratka, bez mnoštva riječi ili blebetanja, da dolazi iz srca”, zaključio je biskup Gorski.

Na euharistijskom slavlju koncelebrirali su dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu preč. Josip Šimunović, dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti p. Ivan Šestak, prodekan za organizacijska pitanja i područni studij KBF-a preč. Mislav Kutleša, pročelnik Katedre povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka fra Anto Barišić, OFM, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Fakulteta filozofije i religijskih znanostima te odgojitelji u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu.