Budi dio naše mreže
Izbornik

Misa u dubrovačkoj katedrali na Blagovijest

Dubrovnik (IKA)

Na svetkovinu Navještenja Gospodinova 25. ožujka u uvjetima kada se ne slave mise s narodom zbog sprječavanja širenja pandemije COVID-19, a svi građani se potiču da ostanu u svojim domovima, dubrovački biskup Mate Uzinić slavio je večernju misu u dubrovačkoj katedrali koja je prenošena uživo putem interneta. Biskup je misu slavio na oltaru Gospe od Blagovijesti te je u propovijedi povezao ono što je prikazano na slici s teološkim porukama svetkovine.

Poželjevši dobrodošlicu svima biskup Uzinić je na početku mise kazao, povezano s porukama blagdana, „da se Bog i u nama želi nastaniti“, te pozvao vjernike na savršeno kajanje poticajnim riječima koje je ovih dana vjernicima uputio papa Franjo.

U kapeli Gospe od Blagovijesti u dubrovačkoj katedrali nalazi se slika koja prikazuje anđelovo navještenje Mariji. Govoreći o toj slici, biskup je kazao kako se u središtu slike nalaze anđeo kao glasnik i Marija koja prima blagovijest. Na toj slici prikazano je teološko razmišljanje o tom svetopisamskom događaju u vrijeme nastajanja slike, ali u ranijem vremenu kada je evanđelist o tome pisao, ustvrdio je biskup, u središtu slike nisu bili anđeo i Marija nego „otajstvo koje se događa između anđela i Marije, a to otajstvo je sam Bog“.

„Nama se čini, prolazeći kroz ovu dolinu suza sa svim problemima i poteškoćama s kojima se suočavamo, da je Bog – daleki i odsutni Bog, Bog filozofa, kako je govorio Paskal. Ali on se u Isusu Kristu, u njegovom utjelovljenju, objavljuje kao Bog koji nam je blizu, kao Bog koji je jedan od nas, kao Bog koji je s nama, za nas, koji dijeli našu ljudskost, postaje dionik naše ljudskosti, sa svim onim lijepim i ružnim što ta naša ljudskost sa sobom nosi, dijeleći s nama sve osim grijeha. I to jedno jedino u čemu nije participirao, ali je na kraju i to preuzeo na sebe, uzeo na svoja leđa, da bismo mi s njim, koji je postao jedan od nas, mogli biti dionici onoga što je on, njegove slave i njegova božanstva“, kazao je biskup Uzinić.

Nastavio je kako Bog Isusa iz Nazareta, kojeg ispovijedamo kao Krista i čije utjelovljenje ovaj dan slavimo, „ne želi biti Bog bez nas“ nego Bog s nama, Emanuel. Zašto to čini?, upitao se biskup i ponudio odgovor: „Zato da bismo mi mogli biti zajedno s njim“.

Zatim je biskup više govorio o odazivu „Evo me“, rekavši kako se taj odaziv ponavlja više od tisuću puta u Svetom pismu, a postao je i odaziv unutra nekih liturgijskih čina. „Taj odziv – taj ‘evo me’ koji se u Marije pretvorio u ‘neka mi bude’ – je nešto što je specifično biblijski čovjekov odgovor na Božju ponudu i Božji poziv“, kazao je dubrovački biskup te naglasio: „Prije negoli je to naš ljudski odziv na Božji poziv to je Božji odziv na našu ljudsku potrebu. Božji ‘evo me’ prethodi onom našem ljudskom ‘evo me’“.

O odazivu „evo me“ kao Božjem odazivu čovjeku i za čovjeka u liturgiji su govorila dva čitanja, psalam i drugo čitanje iz poslanice Hebrejima. U riječima: Evo dolazim, Bože, vršiti volju tvoju, prepoznaje se i odgovor na Božju volju, a Bog želi da se utjelovi i da bude jedan od nas, kao i ljudska potreba, jer smo mi ljudi potrebni toga da se Bog utjelovi i postane jedan od nas, objasnio je biskup. Pisac poslanice Hebrejima u tome prepoznaje život Isusa Krista, otajstvo onog spasenja koje se dogodilo u njemu.

Osvrnuvši se na ulomak iz poslanice Hebrejima biskup Uzinić je skrenuo pozornost kako se u njemu govori o prestanku starozavjetnih žrtva zato što će one biti nadmašene prihvaćanjem Božje, Očeve volje. „Možda bismo to danas mogli čitati u ozračju nemogućnosti našeg osobnog sudjelovanja na misnim žrtvama. Kao da su u ovom našem korizmenom vremenu naše misne žrtve prestale, činimo ih na ovaj način na koji možemo, bez zajedništva ili samo u virtualnom zajedništvu“, primijetio je.

Pozvao je potom vjernike na promišljanje o tome može li ta situacija pomoći „da vidimo što je važnije čak i od samih sudjelovanja na misnim slavljima“. Objasnio je to riječima: „A važnije je, ono što je bilo u Isusovom slučaju važnije od onih starozavjetnih žrtava, svoj život usklađivati s Božjom voljom, važnije je vršiti volju Božju. Istina, nju je moguće otkriti u misi, u euharistiji u kojoj nam se svaki put ponovo na sakramentalni, otajstveni način pokazuje kako je Isus živio Božju volju“.

Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak koji je govorio o anđelovom navještenju Mariji, biskup je istaknuo kako ova svetkovina pokazuje da je sve to što imamo kao milost, kao dar na euharistijski način u misi, nešto što se može i treba dogoditi u okviru našeg doma. Primijetio i kako evanđeoski ulomak ne vodi vjernike u hram, u Jeruzalem, da bi posvjedočio o utjelovljenje Boga ondje gdje se prinose žrtve nego vodi u jedan skroman dom, u nazaretsku kuću, i na primjeru Marije pokazuje kako se na Božji „evo me“ treba dogoditi naš ljudskim „evo me“.

„Znamo da se možemo preplašiti, osobito u okviru svojih vlastitih domova, tog Marijinog odgovora i tog odlaska u Marijin dom jer nam se puno puta čini da je za njezin dom prikladnija naša crkva i otajstvo mise, euharistija i zajedništvo. Čini nam se da u našem domu imamo situacija koje nisu dobre, da smo se posvađali, da smo možda rekli neku grubu riječ, možda se čuje i poneka psovka, ima i lijenosti i zanemarivanja itd.. Tko smo mi, kako mi sebe uopće možemo uspoređivati s Marijom?, možda nam to može pasti na pamet. Ali ne bojte se, to je pomislila i Marija. Zato je i njoj anđeo morao reći: Na boj se, Marijo“, kazao je dubrovački biskup te naglasio i kako Marija ima jedinstven poziv u povijesti spasenja, u povijesti Crkve, ona ima jedinstvenu neponovljivu milost.

Vrativši se u propovijedi na sliku navještenja biskup je ustvrdio kako u događaju navještenje „nije naglasak na ovome što vidimo nego na onom što mi ne vidimo, naglasak je na onome što Bog čini“.

Povezao je to s uobičajenim razumijevanjem Marijina djevičanstva i s jednim dubljim pogledom na njegovo značenje. „Za Mariju se kaže da je djevica. To je povezano i s prvim čitanjem koje smo slušali. Govoreći o Mariji kao djevici, što je povezano i sa svetkovinom Bezgrešnog Začeća, mi smo naglasak stavili na njezinu nevinost, bezgrešnost, čistoću i u tome je nitko od nas ne može nasljedovati. Ali evanđelistov naglasak nije na tome. Njegov naglasak je da je ona besplodna. Djevica ne može roditi dijete, i Marija je sama anđelu to rekla: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem. Da, Marija je djevica. I po čistoći ali i po nesposobnosti rađanja“.

Zatim je istaknuo Božji zahvat u situaciju Marijina djevičanstva: „I što Bog čini? Bog zahvaća u tu Marijinu nesposobnost i čini je plodonosnom. Da bi se to dogodilo što je Bogu potrebno? Marijin pristanak. Bog kuca, kuca izvana“.

Biskup je potom s vjernicima podijelio opis sv. Bernarda iz jedne njegove homilije, u kojoj je on to dramaturski opisao: „Evo željno očekivani od svih naroda kuca vani na vratima. … Ustani, potrči, otvori! Ustani vjerom, potrči predanjem, otvori ispovijedanjem. I reče: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi’“.

Potom je naglasio: „Bog čini! Bog je taj koji je u središtu. I on je onaj koji od neplodnog može učiniti plodno. Evo snažne i jednako dramatične poruke za nas. Osobito u ovoj situaciji koja nam se čini kao situacija trenutačne neplodnosti kroz koju prolazimo, a koja nam može biti izvrsna prilika da i mi prepoznamo Božje kucanje i Božji poziv koji on upućuje svakome od nas na njemu svojstven način, a opet svima nama u zajedništvu Crkve u kojoj smo u ovom svijetu i vremenu mi pozvani nastaviti ono djelo spasenja koje se počelo događati u ovom razgovoru, dijalogu između anđela i Marije, a zapravo između Bog i Marije, a zapravo u onom otajstvu koje nije vidljivo“.

Bog koji se na neponovljiv način utjelovio u Mariji i s nama postao Bog želi se nastaviti utjelovljivati u ovaj svijet i vrijeme, kazao je dalje dubrovački biskup i pozvao vjernike da uče od Marije i njezinog primjera. „A što je Marija učinila? Marija se odrekla svojih planova, svojih želja i sav svoj život uskladila s Božjim planom i njegovim željama. I u onim radosnim otajstvima koja pomalo imaju naznaku žalosti, i u otajstvima svjetla koja su za nju također bila bolna jer su je doživjela odvajanje od vlastitog sina, i u onim žalosnim kad je pod križem morala reći evo službenice Gospodnje neka mi bude po riječi tvojoj, te i u onim slavnim. I uvijek ponovno Marija je govorila Bogu: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj. To je ono što nas Marija uči“.

Na kraju propovijedi se prisjetio kako se dubrovačka Crkva ovaj dan, na poziv Svetog Oca odazvala kako bi, sa svim kršćanima, molila Očenaš. „To je molitva koju nas je Isus učio. Osnova, bit te molitve je ovo: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj, koje se u Očenašu pretvara u ono: Budi volja Tvoja“. Potaknuo je vjernike da i oni iskreno kažu svoj „evo me“ i „budi volja Tvoja“ na Božju ponudu i volju, „a njegova je volja da se utjelovi i u naše život i u naš svijet po ljubavi koju ćemo živjeti“.

U molitvi vjernika se, uz ostalo, molilo za sve koji u ovim danima strahuju ili su bolesni, za njihove najbliže, one koji ih liječe, za ohrabrenje svih koji su doživjeli potres te za sve umiruće i preminule. Prije pričesti biskup je vjernike pozvao da u sebi probude želju za sjedinjenje s Gospodinom i učine duhovnu pričest.

Biskup Uzinić je na kraju predmolio molitvu Anđeo Gospodnji te najavio kako će se u prijenosu sljedećeg dana moliti krunica pred oltarom Gospe od Porata.

Koncelebranti na misi bili su generalni vikar don Hrvoje Katušić, kancelar don David Marjanović, katedralni župnik don Marin Lučić, a sudjelovao je i đakon don Tomislav Sikavica. Liturgijsko pjevanje predvodila je voditeljica katedralnih zborova profesorica Maja Marušić.

Ključne riječi:
Navještenje Gospodinovo