U propovijedi je predvoditelj slavlja kazao kako, iako blagopokojnog kardinala nazivamo blaženim, u sebi nosimo osjećaj da je taj „najsvjetliji lik Crkve u Hrvata“, kako ga je nazvao papa Ivan Pavao II., svet.

Misao sv. Pavla kako „nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove” povezao je s likom bl. Alojzija te je nastavo kako je blaženik u svoje vrijeme smetao ondašnjim ustašama i partizanima, a smetao im je zato jer je bio na strani istine te ga ni jedni ni drugi nisu voljeli i radili su na tome da ga se makne.

Propovjednik je govorio i o želji komunističke vlasti da odvoji Crkvu u Hrvatskoj od pape, što je nadbiskupa Stepinca dirnulo u srce. Bilo je to za njega nezamislivo jer tamo gdje je papa, tamo je Crkva.

Zagrebački nadbiskup se potpuno predao Kristu i neizmjerno u njega i njemu vjerovao te ga ništa nije moglo rastaviti od ljubavi Kristove. „Znao je da diktature, vlasti dolaze i prolaze, a Krist Gospodin ostaje“, kazao je mons. Pervan. U zatočeništvu je živio zatvoren tijelom, ali slobodan u duši. Lišen svega, bio je bogat u svemu.

Na kraju je zahvalio Bogu „jer nam je podario tako stamenoga, jakoga, čvrstoga i hrabroga nadbiskupa Crkve u Hrvata”.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedrali zbor pod vodstvom Petre Potrebica, a tijekom mise u pjesmi i zazivu više puta je bilo izgovoreno geslo bl. Alojzija „U tebe se, Gospodine, uzdam”.

Relikvije bl. Alojzija Stepinca koje se čuvaju u Moćniku katedrale bile su izložene za vrijeme mise, a nakon mise vjernici su im mogli iskazati štovanje.