Misnom slavlju nazočili su i potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić sa zamjenicima, predsjednica Županijske skupštine Ivanka Roksandić, načelnik Općine Martinska Ves Stjepan Ivoš te predstavnici Hrvatske vojske i policije.

U homiliji biskup je podsjetio kako je zbog svetkovine Tijelova Dan županije pomaknut ranije na spomen koji se obilježava u čitavoj Hrvatskoj, a to je povijesni dan izbora svetog Josipa za zaštitnika hrvatske domovine. „Naime, Hrvatski sabor je 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. U Protokolu Hrvatskog sabora od 9. i 10. lipnja 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: ‘Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran’. Nad ovom bismo činjenicom također trebali razmišljati jer – jesu nama u Sisačko-moslavačkoj županiji važni, kao i u čitavoj Hrvatskoj – braća Radić, ali je sigurno za sve nas važan i ovaj datum izbora svetog Josipa za zaštitnika hrvatskog naroda. Ovaj je svetac bio tihi otac, brižni Isusov hranitelj, djevičanski suprug BDM, radnik koji je i zaštitnik radnika. I mi u Sisku, u Galdovu imamo župu sv. Josipa Radnika. U ovom vremenu, nakon pandemije koju je izazvao Covid-19 tzv. koronavirus – a prije parlamentarnih izbora, kad već de facto traje predizborna promidžba, želimo se uteći svetom Josipu, zaštitniku naše Domovine i moliti ga za pomoć, da i mi poput braće Radić i tolikih heroja i mučenika naše povijesti budemo danas nositelji duhovnog i materijalnog napretka naše Županije i naše Domovine“, poručio je biskup.

U nastavku propovjednik je istaknuo kako je zanimljiva činjenica da je svetog Josipa za zaštitnika Kraljevine Hrvatske prije 333 godine predložio zagrebački biskup Martin Borković. „Dakako, nije to bilo vrijeme ovakve demokracije kao što je danas, tada su u Hrvatskom državnom saboru bili predstavnici plemstva, klera, redova i staleža. Uloga klera bila je drukčija nego danas kada se svim sredstvima pokušava izbaciti Crkvu iz javnog života. Međutim i nama, ljudima Crkve i te kako je na srcu dobro Domovine, i na kraju po učenju Drugog vatikanskog sabora, dužnost je vjernika, hijerarhije i Božjeg naroda, zalagati se za dobro i napredak domovine, te svjetovne zemaljske obitelji čiji je član i Crkva, s dakako specifičnim duhovnim poslanjem. Ali nije li i prijedlog jednog katoličkog biskupa te zaključak Sabora upravo primjer suradnje tih dviju vlasti, duhovne i svjetovne? Predlagao je čovjek Crkve, a zaključak donijela civilna vlast. A taj je zaključak gotovo pa vjerski: neka bude naš zaštitnik sveti Josip! Ako imamo na pameti da je još uvijek postojala s Istoka turska opasnost, prodor Osmanlija u naše krajeve, te s druge strane prodor protestantizma koji je prijetio sa Zapada, ova odluka našeg Sabora može se tumačiti i kao izbor: Hrvatska želi biti katolička! Ona brani svoj identitet i kroz vjernost Katoličkoj Crkvi. Tada još nije bila velikosrpska ugroza, no ona se zorno pokazuje upravo u životima velikih hrvatskih učitelja Antuna i posebno Stjepana Radića. Oni hrvatski narod uče napretku, posvećuju se hrvatskom seljaštvu koje je bilo velika većina naroda te za razliku od tadašnjih odnarođenih političkih elita uspostavljaju blizinu s narodom“, rekao je mons. Košić.

Govoreći o trećoj ugrozi biskup je rekao kako je „ona došla do izražaja u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1991., a koja na neki način i dalje postoji kao plan s Istoka, a također traži naš odgovor“. „Kao što su Zrinski i toliki drugi hrvatski mučenici pali u borbi s Osmanlijama, tako su i Radići pali u borbi sa srpskim ekspanzionizmom. A što je ostala konstanta u hrvatskom narodu? Naša katolička vjera. Zato je današnji spomen svetoga Josipa, kao zaštitnika Domovine, važan: mi smo u većini katolički narod i to čini naš identitet. To su znali i to utvrđivali svi naši hrvatski velikani, pa i braća Radić. Oni su se borili za prosvjećenost naroda, za istinu o hrvatskom državnom pravu, za slobodu svoga naroda. Stjepan Radić bio je i antiklerikalac, tako kažu, no i današnji papa je to. A Stjepan je pod tim mislio prije svega uplitanje u politiku svećenika A. Korošeca, Slovenca, koji je bio i ministar u jugoslavenskoj vladi a koja je tlačila Hrvate. Neka nas naši velikani uče ljubiti svoj narod i neka nas današnji spomen na njih i na izbor sv. Josipa za zaštitnika Domovine nadahne da živimo u svim djelovanjima po načelima katoličke vjere“, zaključio je biskup.

Nakon mise biskup je nazočio svečanoj sjednici Županijske skupštine.