Postupak za beatifikaciju tih janjevačkih mučenika počeo je u Skadarskoj biskupiji u Albaniji 10. studenoga 2002. g., s još 40 mučenika ubijenih zbog mržnje prema katoličkoj vjeri u razdoblju od 1913. do 1974. g. Dijecezanski kanonski proces za njihovo proglašenje blaženima svečano je zaključen u Skadru 8. prosinca 2010. g. Euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni pročelnik Kongregacije za kler kardinal Claudio Humes.

Fra Alojzije i fra Serafin su Hrvati rodom iz Janjeva, ispod Glama Brijega. Fra Alojzije ubijen je u tijeku II. balkanskog rata, a fra Serafin u vrijeme komunističkog terora u doba Envera Hodže u Albaniji. Pripadaju četrdesetorici mučenika albanske franjevačke provincije. Nadbiskup je predstavio njihov životopis. Fra Alojzije, krsnog imena Matej, rođen je u Janjevu 14. travnja 1878. g. u obitelji Tome i Paoline rođ. Đurić. Studij teologije započeo je u Skadru, a završio u Bologni i Parmi gdje je zaređen za svećenika 1902. g. Nakon završetka studija župnik je u Bazëu, Đakovici, Peći i Glođanu. Kao župnik se suprotstavio nasilnom pokrštavanju muslimana od strane pravoslavaca, te je uhićen i pritvoren u zatvoru u Đakovici. Blizu sela Janosh, 7. ožujka 1913. g. crnogorski vojnici skinuli su mu franjevački habit i silili da se odrekne svećeništva i prijeđe u pravoslavnu Crkvu. Kad su uvidjeli njegovu odluku sve podnijeti radi Krista i Crkve, ubili su ga s pet hitaca iz puške, u 35. godini života i 10. godini svećeništva. Fra Serafin, krsnog imena Ivan, rođen je u Janjevu 25. travnja 1893. g. u obitelji Gašpara i Antonije rođ. Rodić. Teološki studij počeo je u Skadru a završio u Grazu te je 1915. zaređen za svećenika. Bio je župnik u Dushmanu, Shalëu, Prekalu, Bushkashu, Vukëlu i u Lješu. U provinciji je bio definitor, ekonom i profesor. Čovjek velike razboritosti i oštroumnosti. Komunisti su ga uhitili i okrutno mučili zbog lažne optužbe i zavjere. Tijekom mučenja bio je teško ranjen na dušniku pa je poslije nekoliko dana, 11. svibnja 1947. g., preminuo u samostanu u Lješu, u Albaniji, u 54. godini života i 32. misništva. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u zidinama crkve Navještenja BDM u Lješu.

Mons. Puljić je rekao da su mučenici utkani u temelje hrvatskih biskupija: Tripun, Vlaho, Venancije, Dujam, Stošija, Kvirin, Euzebije, Polion, Mavro, Nikola Tavelić, Marko Križevčanin i Alojzije Stepinac. Postoje brojni svjedoci vjere i mučenici u vrijeme otomanske vladavine, komunizma, nacizma i fašizma, obični vjernici koji su krvlju potvrdili vjernost Kristu, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je zato sluga Božji Ivan Pavao II. pozvao mjesne Crkve da ne prepuste zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu i da prikupe dokumentaciju kako ih se ne bi zaboravilo. “Danas nema Nerona, Dioklecijana, Turaka ni partizana. Ali ima drugih i drugačijih problema i teškoća pred kojima valja svjedočiti vjeru”, rekao je nadbiskup, ohrabrivši Pavlovom riječju da kad smo pritisnuti i prognani, nismo napušteni. “Naše vrijeme traži odvažne borce za Božje stvari; angažirane kršćane, zaljubljenike i propovjednike Kristova križa”, poručio je mons. Puljić u zahvalnosti Bogu za očeve i majke koji su stoljećima bili postojani i vjerni svojim korijenima i povijesti obilježenoj znakom križa. Zamolio je zagovor fra Alojzija, fra Serafina i sv. Nikole da bdije nad Janjevcima i štiti ih.