Na misnom slavlju koncelebrirali su pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Prvostolne crkve zagrebačke, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera preč. Ivica Budinšćak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Željko Faltak i odgojitelj vlč. Josip Đurin, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić, umirovljeni svećenik vlč. Gojislav Kovačić, asistent na KBF-u vlč. Marko Vuković te nadbiskupski tajnik vlč. Andrija Miličević.

Propovijedao je mons. Mijo Gorski koji se osvrnuo na riječi koje se izgovaraju u svakoj euharistiji, “Tajna vjere, označavajući tako neshvatljivo otajstvo Božje ljubavi po kojem Krist ostaje trajno prisutan u svijetu”. Nadodao je da se “bez vjere ne može slaviti euharistija. Možemo biti prisutni obredu svete mise, ali, slaviti može samo onaj tko čvrstom vjerom vjeruje da se Krist u euharistiji utjelovljuje pod prilikama kruha i vina, tko vjeruje da je on dao vlast i nalog apostolima i cijeloj Crkvi da to čine njemu na spomen, tko prihvaća čin Isusove ponizne ljubavi pranja nogu kojim potvrđuje svoje riječi.”

“Vidljivi oblik u kojem se događaju otajstva naše vjere ustanovljenje euharistije, svećeničkog reda i zapovijedi ljubavi je večera, odnosno, blagovanje. Ljudi su od najstarijih vremena zajedničkoj gozbi pridavali vrijednost nečeg svetog. Naime, zajedničko blagovanje u obitelji i među prijateljima nije tek uzimanje hrane radi održanja tjelesnog života. Ono ima višestruku dimenziju”, rekao je biskup Gorski i nastavio da zajedničko blagovanje stvara bliske i prijateljske odnose, kao i svete veze kako između sudionika gozbe tako i prema Bogu te da “odijeljenost od stola povlači za sobom i odijeljenost od ljudi. U vremenu samoživih i samodostatnih, ali baš zato i nesretnih i osamljenih ljudi, prvi korak ka povratku u zajednicu jest zajedničko blagovanje.”

Biskup je naglasio da je “Posljednja večera i svaka euharistija kao završna priprava za onu gozbu u kojoj ćemo spašeni, zajedno s njime kušati novo vino u Kraljevstvu Božjem. Blagujući dakle žrtveni prinos mi se sjedinjujemo s Kristom, imamo udjela u njegovoj žrtvi i stvarno zajedništvo s Bogom da nitko ne pogine nego da ima život vječni. To je naša popudbina po kojoj će i naša smrt biti dragocjena u očima Gospodnjim.”

“Isus je te večeri u našim srcima svojom krvlju ispisao novi zakon: Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Kad kaže, ovo činite meni na spomen ne misli da to ponavljamo samo u obredu, nego da činimo što je on činio, da služimo, a služenje podrazumijeva drugoga, zajednicu. Zato euharistija nije moguća bez zajednice, tj. Crkve u kojoj se jedni drugima darujemo u ljubavi, sve do žrtve. Zato se pretvorba treba događati ne samo pod prilikama kruha i vina, nego u nama, u našem duhu i tijelu. Da se, nasljedujući Krista, jedni drugima darujemo kao zalogaj kruha i čaša vina, odnosno da budemo jedni drugima život i radost. Zato euharistija ne završava u crkvi nego se kao dar produžuje u svestranu djelatnu ljubav koja se ne iscrpljuje samo u organiziranom Caritasu; nego nadilazi formalne okvire crkvenog djelovanja. Jer ljubav je domišljata u služenju. Tako po našem služenju Krist dolazi do onih koji su ljubavi najpotrebniji”, istaknuo je biskup Gorski.

Na kraju homilije biskup Gorski pozvao je okupljene na konkretnu ljubav, istaknuvši da ljubav koja nije konkretna nije Isusova ljubav. “Civilizacija ljubavi koju smo po Isusovom nalogu dužni izgrađivati i koja je nasušno potrebna ovom sukobljenom svijetu, gradi se od konkretnih djela ljubavi, a ne od općih načela. Euharistija je nerazdvojna od djelovanja. Naime, pričešćujemo se da bismo mogli služiti i služimo da bismo se mogli pričešćivati.”

Misa večere Gospodnje završila je prijenosom Svetotajstva u pokrajnje svetohranište, gdje se Nadbiskup u zajedništvu s pomoćnim biskupima, prezbiterima i okupljenim vjernicima zadržao u klanjanju u tišini. Misno slavlje pjesmom je animirao katedralni mješoviti zbor, pod vodstvom Matije Škvorca,  izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.